san
23.04.2007., ponedjeljak
I'm back
|
Evo me nazad u blogosferi! Hvala vam svima na komentarima i praćenju bloga unatoč tome što nije bilo novih postova. Bio sam malo na godišnjem odmoru, mada sam umorniji nego kada sam otišao... kao prvo na neki način sam "jedini muškarac u kući" jer stari više ne želi ništa doma raditi već je stalno na vikendici, pa su onda stara i supruga samo smišljale šta bi sve trebalo napraviti u jednom i drugom stanu dok sam doma, a izgleda da je i Mačak također imao neki svoj poluplan što bi trebao raditi s njim dok sam doma... a kao drugo plan je bio pokušati "dresirati" Mačka da spava. na koji smo način to proveli upravo cu vam objasniti, a da li smo uspjeli prosudite sami... dakle Mačak se budio svakih oko pola sata i jedino što bi ga umirilo je bila majčina sisa. to ne samo da je neodrživo, već je i pogubno za svačiju psihu u kući... onda smo mi lijepo poslali majčicu u dnevni da spava a ja sam ostao u sobi s Mačkom. prve dvije noći se budio standardno i ja sam ga pokušavao umiriti kako sam umio i znao, Najdraža je smjela ući u sobu i podojiti Mačka tek kad ju ja pozovem, a trebao sam ju pozvati tek u razmaku od 4 sata. ta prva dva dana sam živio negdje izmedju dva svijeta, sna i jave... ni sam ne znam koliko sam se puta budio i dizao, koliko je Mačak plakao i kako sam uopće ostao priseban... ALI, nismo odustali i negdje treću noć Mačak se probudio svega nekoliko puta, a otprilike 4. noć se probudio svega dva ili tri puta i to je potrajalo jedno dvije ili tri noći. jučer sam si mislio kako ću danas doć naspavan na posao i kako ću pisati da Mačak napokon super spava, da smo uspjeli, bla bla bla... sinoć je Mačak gotovo cijelu noć plakao ko lud... nikako ga nisam mogao umiriti duže od minute. kada ga uzmem u ruke "snimi" sobu i kad si ne vidi mamu samo u vrata gleda i dere se dok se ona ne pojavi. ako kenem s njim prema vratima, on se umiri, kada se okrenemo od vratiju, dernjava! bila je to jedna od onih noći kada se pitaš jesu li djeca vrijedna svega toga, i šta je meni sve ovo trebalo... bez obzira kakva je noć, budjenje je ujutro u 6:00-6:30... držmo fige za večeras. zubići super rastu i već se sasvim lijepo vide gornje jedinice, a osjećaju se i dvojke. preko vikenda nam je bio dida iz zg i nije se mogao načuditi kako je Mačak narastao. mada je ful zahtjevno dijete i ništa ga ne zadovolji duže od 10 minuta, kada je sit i naspavan možeš s njim kamo god želiš-samo da se luta, samo da je novo... tako su ga moji starci po prvi puta uzeli i ošli jedno sat vremena u posjet nekim prijateljima. Mačak je bio super, kažu, nije plakao, samo je gledao oko sebe i proučavao nove stvari, kuću, radionu... a mi smo se malo odmorili. sklopili smo mu i onaj vrtić-kavez za djecu. rekordno vrijeme koliko je uspio izdržati unutra bez da se buni je 15 minuta... toliko za danas, homo ča delati! |
- 13:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Lipanj 2010 (1) Ožujak 2008 (2) Veljača 2008 (1) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (4) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Travanj 2007 (6) Ožujak 2007 (2) Rujan 2006 (4) Svibanj 2004 (1) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Rodio se Nikola! 28.08.2006.
Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote! sin moj, dobro nan doša na svit! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||