Evo me nazad u blogosferi! Hvala vam svima na komentarima i praćenju bloga unatoč tome što nije bilo novih postova. Bio sam malo na godišnjem odmoru, mada sam umorniji nego kada sam otišao... kao prvo na neki način sam "jedini muškarac u kući" jer stari više ne želi ništa doma raditi već je stalno na vikendici, pa su onda stara i supruga samo smišljale šta bi sve trebalo napraviti u jednom i drugom stanu dok sam doma, a izgleda da je i Mačak također imao neki svoj poluplan što bi trebao raditi s njim dok sam doma... a kao drugo plan je bio pokušati "dresirati" Mačka da spava. na koji smo način to proveli upravo cu vam objasniti, a da li smo uspjeli prosudite sami... dakle Mačak se budio svakih oko pola sata i jedino što bi ga umirilo je bila majčina sisa. to ne samo da je neodrživo, već je i pogubno za svačiju psihu u kući... onda smo mi lijepo poslali majčicu u dnevni da spava a ja sam ostao u sobi s Mačkom. prve dvije noći se budio standardno i ja sam ga pokušavao umiriti kako sam umio i znao, Najdraža je smjela ući u sobu i podojiti Mačka tek kad ju ja pozovem, a trebao sam ju pozvati tek u razmaku od 4 sata. ta prva dva dana sam živio negdje izmedju dva svijeta, sna i jave... ni sam ne znam koliko sam se puta budio i dizao, koliko je Mačak plakao i kako sam uopće ostao priseban... ALI, nismo odustali i negdje treću noć Mačak se probudio svega nekoliko puta, a otprilike 4. noć se probudio svega dva ili tri puta i to je potrajalo jedno dvije ili tri noći. jučer sam si mislio kako ću danas doć naspavan na posao i kako ću pisati da Mačak napokon super spava, da smo uspjeli, bla bla bla... sinoć je Mačak gotovo cijelu noć plakao ko lud... nikako ga nisam mogao umiriti duže od minute. kada ga uzmem u ruke "snimi" sobu i kad si ne vidi mamu samo u vrata gleda i dere se dok se ona ne pojavi. ako kenem s njim prema vratima, on se umiri, kada se okrenemo od vratiju, dernjava! bila je to jedna od onih noći kada se pitaš jesu li djeca vrijedna svega toga, i šta je meni sve ovo trebalo... bez obzira kakva je noć, budjenje je ujutro u 6:00-6:30... držmo fige za večeras.
zubići super rastu i već se sasvim lijepo vide gornje jedinice, a osjećaju se i dvojke. preko vikenda nam je bio dida iz zg i nije se mogao načuditi kako je Mačak narastao.
mada je ful zahtjevno dijete i ništa ga ne zadovolji duže od 10 minuta, kada je sit i naspavan možeš s njim kamo god želiš-samo da se luta, samo da je novo... tako su ga moji starci po prvi puta uzeli i ošli jedno sat vremena u posjet nekim prijateljima. Mačak je bio super, kažu, nije plakao, samo je gledao oko sebe i proučavao nove stvari, kuću, radionu... a mi smo se malo odmorili.
sklopili smo mu i onaj vrtić-kavez za djecu. rekordno vrijeme koliko je uspio izdržati unutra bez da se buni je 15 minuta...
toliko za danas, homo ča delati!
Post je objavljen 23.04.2007. u 13:23 sati.