Ja sam samohrana majka u kasnim, vrlo kasnim tridesetima, radim 10 sati dnevno, nekada i vise, rijetko manje, jedna sam od onih cudnih ljudi koji su u stanju na kavu sjesti solo i uzivati u tisini dok promatraju svijet oko sebe.
Nisam usamljeni dobrica cosic zeljan ljubavi i paznje i prije samo godinu dana ja nisam bila ista osoba koja sam danas.

Pocesto upoznam frajere koji navale na moj inbox, uvijek sa jednom te istom namjerom jer valjda to sto sam solo s klincem postaje otvorena pozivnica za lako tucanje usamljene i premorene gospodje bez prstena na ruci.
Ja sam svjesno i namjerno sama, ne prodajem se ispod cijene i konacno, a trebalo mi je vremena , konacno znam tocno sto i kako zelim.
Zivotni cilj ni jedne od nas nije postati necija ljubavnica, jos manje neciji one night stand samo zato da bi nas netko tucao i to vrlo vjerojatno pripito i lose.
Da, znam, imam stav, ponekad zvuci napudrano i bahato ali je iskreno.
Ne zelim biti rezervni igrac s klupe kada sam, u stvari, jebeni centarfor. Zaljubljujem se u dusu i inteligenciju. Cijenim one s kojima mozes ugodno sutjeti, s kojima se kuzis po pogledu i sa kojima se smijes dok ne dobijes upalu trbusnih misica.

Da, imam tu srecu u nesreci znati kako je to kada te rastale, kad te rascijepaju na atome duse samo zato da bi se ponovno sastavio drugaciji i jaci. Prije godinu dana ovo ne bih izgovorila ni mrtva, vjerojatno bih se zavukla puzeci u neki kut samo da disem.
Nikada nisam bila neki posebno duhovan tip, nije bio moj djir, jos manje me zanimalo, a onda su se desile stvari koje su se desile i ja sam, primorana da kada mi je jos jedino preostalo da uronim sama u sebe, pronasla Dom.

Transformacija koje je usljedila bila je spora i bolna. Ne ide nitko s namjerom uranjati u vlastita govna do laktova, kopati sam po sebi, skidati tanke kraste sa poluzaboravljenog i potisnutog samo da bi se zabavio gledajuci kako ispod koze jos krvari.
To je proces. Ruzan, prljav i do zla Boga bolan. Ali preporucam.

Katarza koju dozivis kada se jednog jutra probudis potpun u svojoj samoci, neprocjenjiva je.
Putem izgubis ljude koji su ti mozda jednom bili jako vazni i dobijes nove u zivot. One na visoj vibri. Ne izgubis nista sto nije vrijedno gubljenja, u konacnici. Spakiras svako iskustvo, zahvalis se na njegovom postojanju i pustis ga kao balon da se vine negdje daleko od tebe.
Dobijes one koji su tu da te guraju naprijed. Da stiscu uporno i uporno sve tvoje trigere. Tvoj je zadatak da ih shvatis i da ih se rijesis. Svaki puta je sve lakse.
Pocinjes vjerovati u energetske spone i dusu. Povremeno citiras Platona. Uglavnom sutis jer vecina nije na istoj valnoj s tobom i to je ok. Sasvim ok.

S vremena na vrijeme dobijes u inbox jos koju poruku od nekog igraca, cisto da te Svemir jos malo testira do kuda si stigao u tom radu na sebi.
I imas pravo biti ponosan. Apsolutno.....

....