Da se ponovno rodim, izabrala bih za mjesto svog rođenja mali uzmorski grad u srednjoj Dalmaciji.
Ne bih se rodila sama. Imala bih brata blizanca kojeg bih pustila da još koji sat uživa u maminom trbuhu dok ja za oboje izviđam kakva je situacija u vanjskom svijetu. Postojanje tog brata tjeralo bi me da dokazujem da sam jedno, bez obzira na činjenicu da sam se rodila udvoje.
Živjela bih u staroj kamenoj kući u kojoj se osjeća dah prošlosti i satima bih se zabavljala vizualizirajući život njezinih bivših stanara. Na tim bih slikama gradila svoje vlastite priče dok ne naučim čitati i dok ne počnem čitati tuđe.
Puno bih vremena provodila uz more. More bi bilo moja najmilija igračka i moja zvučna kutija iz koje izvire uvijek drukčija čarobna melodija. Kad nitko ne čuje, razgovarala bih s morem o svojim najhrabrijim snovima, onima koji se nikome ne govore.
Onda bih, da se ponovno rodim, krenula u školu s čijih se prozora mogu vidjeti brodovi koji pristaju u luku i iz nje isplovljavaju. Naučila bih čitati i zavoljela bih knjige ljubavlju koja nikad ne bi prestala. Čitala bih do dugo u noć, u zabranjene sate, s baterijskom svjetiljkom ispod pokrivača. U žućkastu bilježnicu sa širokim crtama pisala bih djetinje dnevničke zapise o svemu onome što se događa tamo unutra, gdje drugi nemaju pristupa. Prijateljevala bih s riječima i dok šutim, njegujući svoje male skrivene svjetove koje ni sebi samoj ne znam ispričati.
Onda bih se počela zaljubljivati. Ne bih se zaljubljivala često, ali uvijek bi to bilo beznadežno i neostvarivo. Onako mladenački smjelo primjećivala bih najnedostižnije i najneosvojivije dečke kako bih, potresena ljubavnom patnjom, imala što bolje nadahnuće za svoje djevojačke stihove. I hodala bih s dečkima u koje nisam baš jako zaljubljena, tek toliko da istražim kako je to držati nekoga za ruku ili ljubiti se s nekim, pripremajući se za ono veliko što dolazi kasnije.
Imala bih najbolju prijateljicu koja bi se zvala isto kao i ja. Kad bismo prolazile gradom, svi bi nas pozdravljali jednim imenom, u množini. Jedna drugoj pričale bismo svoje tajne i proricale blistavu budućnost i ostvarenje svih zasanjanih snova. Onda bismo upisale isti studij u različitim gradovima i pisale jedna drugoj duga pričalačka pisma u kojima bismo međusobno spašavale detalje vlastite mladosti.
Da se ponovno rodim, studirala bih nešto što ima veze s knjigama, kako bih se još tješnje mogla s njima povezati i okružiti. Učila bih kampanjski, u zadnji čas pred ispit, jer bih puno vremena ulagala u siromašna studentska druženja koja bi obilježavale kvazifilozofske rasprave uz puno lošeg vina i jeftinih cigareta.
I sigurno bih jako voljela pjevati, a glazba bi mi zamijenila onu zvučnu kutiju koju bih samo geografski napustila i ostavila u zavičaju.
A onda bih se istinski zaljubila. Onako zauvijek i kompletno. Bježala bih s predavanja da budem s njim koji sat više jer bi mi ono što on govori bilo daleko važnije i značajnije. Pisala bih mu duga zavodnička pisma čak i kad je u blizini jer ne bih znala izgovoriti sve ono što osjećam. Zbog njega bih tražila u sebi ono najbolje kako bih ga mogla uvjeriti da je dan bez mene izgubljeno vrijeme. Privijala bih se uz njega noću i osluškivala ritam njegova disanja dok spava, a danju bih mu provlačila prste kroz kosu i grlila ga vedrinom. I tako godinama. Uspio bi me uvjeriti da sam posebna, a ja bih njega uspjela uvjeriti da me on čini takvom. I obratno.
Dakle, da se ponovno rodim, sve bih učinila kao i prvi put. Sve, od prvih riječi do otkrivanja ljepote majčinstva. Baš sve bi bilo isto osim one jedne činjenice koje u tom 'ponovnom životu' ne bi ni bilo jer bi linija života bila dovoljno duga da prati liniju ljubavi. Zato katkad mislim da bi bilo lijepo roditi se ispočetka.
Tko zna, možda bih u tom drugom životu nešto gadno zabrljala. Možda sam već gadno zabrljala i u ovom. Ili u nekom prošlom, kojeg se nikako ne mogu sjetiti. A od svih tih potencijalnih života čini mi se izvjesnim samo ovaj sadašnji, u kojem moram još puno toga reći i napraviti. Ako ne stignem baš sve, učinit ću to kad se ponovno rodim :-). Tamo, u malom uzmorskom gradu u srednjoj Dalmaciji.
|
