1. zmaja dah

Šetajući po šumama i gorama, a sve uz more :), zaključih kako ovog nema u bečovima te ko to more more (bre) platiti.



Kako nismo htjeli dati svoj doprinos širenju ozonskih rupa na ovaj dan, odlučismo se za nešto malo poetičniji obrok. Kad ono ni pet ni šest nego mačka. Jedna te jedina prisutna, od sto stolova s hranom i pripadajući im ljudima izabrala je baš mene.


Ugodno se smjestila čim bliže, a opet dovoljno daleko za slučaj da se pokaže kako je mačka mački pas i gledala me kao da danima ništa pojela nije. Kako mene uvijek totalno zbuni kako te zašto je netko izabrao baš mene, zainteresirano sam je upitala:" Ta zašto baš ja?". Šutila je tvrdoglavo, a u očima sam joj mogla pročitati "E, ne bi ti priznala pa sve i da crkneš od radoznalosti!" No dobro kako već imam ponešto iskustva s takvim karakterima mirno sam nastavila jesti, tek tu i tamo bi je(ga) pogledala pogledom "moš ti tu tri dana sjediti i milo me gledati ali neš dobit moje pice dok ne priznaš!". Ostala je gladna. A ko joj je kriv, trebala je samo...priznati. :D