28
petak
svibanj
2010
zašto je dobro imati otvoren profil na facebook-u
Zato što kad recimo imate rođendan onda se svi facebook prijatelji "sjete" da vam je rođendan, a sve što morate učiniti da bi se oni "sjetili" je da ga tamo negdje izaberete iz gomile datuma prilikom otvaranja profila. Premala cijena i preništavan trud za jedan tako krasan osjećaj koji dobijete kad vam gomila znanoneznanih ljudi se "sjeti" datuma rođenja pa vam požele sve same neke krasne stvari i pošalju vam gomilu virtualnog cvijeća, koje je bolje od pravog jer ne izaziva alergiju, a bome ni glavobolju zato jer nit smrdi nit miriši. Neizostavno vam dođe Milo, a ponekad i Drago. Nekad se i posvađaju koji će prvi doći.
Zato je meni puno drago što moja majka nije na facebooku-u jer tako mogu biti skroz sigurna da se ona neće sjetiti. Onda ja nju svake godine nazovem i kažem joj "ajde majko u gužvi sam i imam puno posla, samo sam nazvala da mi čestitaš rođendan jer nije ok da mi svi facebook znanoneznani ljudi čestitaju, a ti ne." Nato se moja majka svaki put nasmije pa se lupne po čelu (ne vidim ali znam) i kaže " zar je već 12.8.?" I meni onda bude lakše jer znam da me sigurno voli. Danas mi je dok se smijala rekla i da sam luda što je neoboriv komplimenat (a i dokaz) jer kad ti to kaže sopstvena majka onda je to sigurno tako.
Kupila sam si knjigu za rođendan. Ah, kvragu, kako predvidivo. A samo sam se htjela skloniti od kiše. Otvor je izgledao skroz nedužno, a na kraju se ispostavilo da je riječ o sajmu knjiga. Točno znam kako se osjećala Alisa.
Ako ste za kolače, dojdite. Znam jednu dobru slastičarnu. :)
24
ponedjeljak
svibanj
2010
jebo sad hiljadu vodenih kozica
Dijete mi je napalo krdo podivljalih vodenih koza. Borimo se već 6. dan i čini mi se da polako posustaju. Zadnja tri dana temperatura je išla do 39 pa sam nenaspavana ko Trnoružica koja nije uspjela naći trn. "Gledam te dok spavaš, slušam kako dišeš...i skidam temperaturu" - ovo savršeno opisuje mojih nekoliko zadnjih noći. Ima ih posvuda pa i tamo i sa svakom novom je moja panika curila preko čaše. Treći dan je bio naročito produktivan, koze su se množile ko zečevi. Bila sam uvjerena da je to do sad nezabilježen broj vodenih kozica po cm djeteta, a onda sam ga odvela za vikend u pedijatrice (neka nepoznata al dežurna) koja je kad ga je vidila rekla "nema ih puno...al su velike" (a nisam je pitala da opiše moj ljubavni život!). Ha! Što nema puno!? Kako nema puno! Pa ima ih više od tri, a to je puno jebote! - došlo mi da joj dreknem (nema veze sa analnim otvorom) u facu! No dobro, sad kad je temperatura konačno prestala, a i nakon što sam vidila jednu sliku na netu gdje jednom djetetu nije bilo cm kože na leđima koja nije bila prekrivena kozom mogu reći da ih moj nije imao baš tooooliko puno al da nisu birale di će izać zbilja nisu. Te bi izašle čini mi se i u narodnjački klub. Tokom ovih neugodnosti shvatih kako imam zbilja krasno dijete. Strpljivo, duhovito, pametno i negrintavo. Tako me jedan dan uvjeravao da mu trebam dati još samo jedan Kiki, jer ako mu dam još jedan da će sve koze pobjeći s njega (nekako je skužio da mi nisu drage). Skoro sam mu povjerovala. Dosta je uvjerljiv kad nešto želi. Jednu noć se nakratko probudio i u polusnu skužio mene kako bdijem nad njim u neku bolesnu uru, i promrmlja mi "ajde, spavaj i ti" i nastavi spavati. A još uvijek mu je samo tri godine. Jučer je pak ničim izazvan došao do mene i rekao "ja ću se udati za tebe". Do tad sam već znala da je prekokrasan u puno segmenata al nisam znala i da ima dobar ukus što se žena tiče. Na kraju smo se ipak dogovorili da ćemo biti Mama i Sin jer je to zauvijek, a brak je ionako umjetna tvorevina sa upitnim rokom trajanja.
15
subota
svibanj
2010
čiča miča gotova je priča
A sad zavrnite rukave, dignite jedra i pušite. (dugo uuuu)
05
srijeda
svibanj
2010
proljevno čišćenje
Zanimljivo je da mi nekad dođe i ako se strpim dovoljno malo odmah poslije mi dođe skroz drugo, a kako sam jako radoznala strpim se još malo čisto da vidim kako će izgledati skroz treće i tako dok mi ne dosadi. Kad mi to dosadi onda se igram nečeg drugog. (jel i vi tako?) U razredu sam uvijek bila najbolja u strpljavanju i glumljavanju da baš me briga što mi je puno pomoglo i kasnije na fakultetu. Povremeno mi se zna dogodit i da nađem pun vrag argumenata (iako im nije sezona) pa ako skužim da me nitko nije vidio uzmem ih (ko je jamio, jamio), a onda ih pogubim jope dok veliš piksla. Vrag zna što bi Lastan reko na oto? Malo sam zbunjena jer mi se nekako čini da to nema nikakve veze sa seksom. Ali jednom sam sanjala kako me po riječnom dnu naganja hobotnica obučena u moju žutu pidžamu. To je skoro imalo veze sa seksom jer je hobotnici bilo vrijeme od ručka, a svi znamo da ljubav ulazi kroz želudac, a di je ljubav tu će biti i seksa prije ili poslije. Osim ako se ne strpiš dovoljno malo. Međutim kad sam se probudila barba Freud mi je rekao: "Molim te samo me nemoj tražiti da ti to objašnjavam". Valjda mu je bilo neugodno jer mi je bilo tek 37 godina. Sedam godina ranije još uvijek je sve isto.
02
nedjelja
svibanj
2010
1. zmaja dah
Šetajući po šumama i gorama, a sve uz more :), zaključih kako ovog nema u bečovima te ko to more more (bre) platiti.
Kako nismo htjeli dati svoj doprinos širenju ozonskih rupa na ovaj dan, odlučismo se za nešto malo poetičniji obrok. Kad ono ni pet ni šest nego mačka. Jedna te jedina prisutna, od sto stolova s hranom i pripadajući im ljudima izabrala je baš mene.
Ugodno se smjestila čim bliže, a opet dovoljno daleko za slučaj da se pokaže kako je mačka mački pas i gledala me kao da danima ništa pojela nije. Kako mene uvijek totalno zbuni kako te zašto je netko izabrao baš mene, zainteresirano sam je upitala:" Ta zašto baš ja?". Šutila je tvrdoglavo, a u očima sam joj mogla pročitati "E, ne bi ti priznala pa sve i da crkneš od radoznalosti!" No dobro kako već imam ponešto iskustva s takvim karakterima mirno sam nastavila jesti, tek tu i tamo bi je(ga) pogledala pogledom "moš ti tu tri dana sjediti i milo me gledati ali neš dobit moje pice dok ne priznaš!". Ostala je gladna. A ko joj je kriv, trebala je samo...priznati. :D
