29
nedjelja
studeni
2009
prebreuobražaj
Neki odu u crkvu, neki se samo jedno jutro probude, a ja se popnem na 1490m pa tek onda doživim preobražaj. Jebga, nekima vaga napravi tri đira kad im život stane na nju. Sreća pa ja nisam ta. :)
pogled s mog balkona :))...
Planinarski dom na Snježniku...svakako posjetiti
a s ponistre vidim Šoltu :)
nečiji (nažalost) tuđi kutak, negdje u Rovinju...zaljubila sam se na prvi pogled..no evo, bar je slika moja :)
26
četvrtak
studeni
2009
shooshoor
(unaprijed se ograđujem od mogućih duševnih boli koje može izazvati ovaj post...gledate, a bogomi i čitate na vlastitu odgovornost)
Zashooshooralo je po gradu. Ulice i izlozi su nakičeni.
U ovo doba godine probudi se u meni preko nekoliko djece sa pripadajućim sjećanjima. Ja od 2 god, ja od 3,5,8... godina. I štoš ti vidit, dok trepneš već sam kraj polica sa šarenim pizdarijicama, prevrćem sjajne kugle (iako sjajne prikazana budućnost je dosta mu(f)tna) i kuglice po rukama, kupujem sve što asocira na Djeda Mraza pa makar i kaubojski šešir u crveno-bijeloj varijanti (prosim lepo, suspregnite te upravo navrle maštarije o seksualnim igricama). Mislim da mi se malo i pogoršalo otkad imam dijete. I iako nalazim sveopće razumijevanje u mladunčetu mi, sreća pa ipak imamo i nekog odraslog i razumnog kraj sebe jer tko zna što bi mi sve donijeli doma.
U svoju obranu mogu možda reći da sam u ostalom dijelu godine poprilično ravnodušna na izložne i međupolične izazove. To što nemam vremena ni žifcova, a bome ni potrebne psiho-fizičke spreme za pocelogodišnje hodočašćenje po trgovinama, isto pomaže.
I nemojte nikad, ikad pa ni sad pomisliti da išta što sam tu napisala ima ikakve veze s vjerom.
p.s. dobro razlikujem č i ć, a bogomi i dobro i zlo, dočim o ukusima ne bi htjela otvoriti raspravu :)
..a sad sjednite i isključite sve osjećaje osjetljive naravi..
..ali to još nije sve...taman kad ste se počeli opuštati misleći kako od ovog nemre gore...slijedi..
..smrtni udarac..
..ako vam je ovo bilo teško za podnijeti pomislite kako je tek meni boriti se s tim:)
21
subota
studeni
2009
mmmmmm....ovo je prvo što rekoh ovdje...
Koji put valja brojati do 100...ili 100 000. Ili otići na neko ovakvo (ma ne ovo tu nego ova dolje) mjesto ili neko drugovačije ali sa istim efektom koje ovo ima na mene. Ili uzeti neku dobru knjigu pa se teleportirat u neke tamo dvajsosme svijetove. Knjige osim što su zgodne kao modni dodatak dobre su i kao teleporti.
Danas sam šetala ovom plažom, čak sam i trčala po njoj, a ne sjećam se kad sam zadnji put trčala osjećajući gušt pri tome. Nema ljudi, nema televizije, nema kompjutera..totalno bezbučno i bezometajuće. Mladunče, On i Ja.
Zamislite jednu udobnu stolicu na žalu, u stolici ja pokrivena nečim toplim jer malo je friško i s knjigom u ruci. Ja sam to intenzivno ovdje zamišljala. Možda jednom kad odem u pemziju. Čudno je kakve osjećaje je ovo u stanju izazvat, tu nije bilo ničeg onog o čemu su ljudi obično ovisni, a meni duša puna i osjećaj da je tu sve što mi treba. Ljepota tišine. Tišina usred ljepote. Ovo me uvijek natjera da dođem sebi.
12
četvrtak
studeni
2009
o ljubavi ili ne
Čemu trošiti reči kad ...
08
nedjelja
studeni
2009
blatrućavanje
Vrijeme je za odmak, uzmak ili nauznak.
Kako dobit isti uzorak na kaleidoskopu dva puta?
Kad narastem želim biti pisačica glupih postova sa tendencijom.
I pričat ću o seksu.
Želim i da me se tiče.
Pisat ću Djedu Mrazu.
Zašto se istina oprašta samo djeci?
Kad sam bila dijete uvijek sam morala rastaviti sve igračke na prostačke delove.
Oduvijek me je zanimalo "Zašto", a "Zato" nikad nije bilo dovoljno dobro.
Koji put igračke više nisu radile. A nije da ih nisam volila.
Još me nije prošlo. Pa se ovom zgodom izvinjavam.
Puno puta mi dođe da kažem "zbogom i hvala na ribama".
Tek su rijetki.
05
četvrtak
studeni
2009
nauka o kronerima iliti kronologija
Nekidan hodamo mladunče i ja ulicom kadli nas u taj čas zaskoče dvije žeme pitanjem: "Gospođo, nalazi li se u ovoj ulici Bla i Truć?". Nakon što im odgovorih nastavišmo hodati i ja upadoh u razmišljanje kako mi još uvijek u ovakvim situacijama refleksno dođe da se okrenem i potražim iza sebe kome ide taj "gospođo"?! Usred razmišljanja prekine me sinoslavov glas: "Ona je tebi rekla gospođo, a ti nisi gospođa, ti si Mama!" Prasnula sam u smijeh, dijete mi je čitalo misli. Ili mi je lice ko slikovnica.
Ima neko vrijeme kako se učim cjenkati. Učim od majstora. Skužio je da nisam neki talent pa smo na stupnju "cjenkanje for dummies" i uglavnom se cjenkamo oko broja crtića koje će pogledati i oko broja čokoladica životinjsko carstvo koje će pojesti. Bojim se da ću dugo ostati na ovom levelu. Uvijek dobije više nego što sam mu u startu htjela dati.
A sve je počelo otprilike ovako...
..da bi se ovdje već ozbiljno zakompliciralo. :)
