mmmmmm....ovo je prvo što rekoh ovdje...

Koji put valja brojati do 100...ili 100 000. Ili otići na neko ovakvo (ma ne ovo tu nego ova dolje) mjesto ili neko drugovačije ali sa istim efektom koje ovo ima na mene. Ili uzeti neku dobru knjigu pa se teleportirat u neke tamo dvajsosme svijetove. Knjige osim što su zgodne kao modni dodatak dobre su i kao teleporti.

Danas sam šetala ovom plažom, čak sam i trčala po njoj, a ne sjećam se kad sam zadnji put trčala osjećajući gušt pri tome. Nema ljudi, nema televizije, nema kompjutera..totalno bezbučno i bezometajuće. Mladunče, On i Ja.


Zamislite jednu udobnu stolicu na žalu, u stolici ja pokrivena nečim toplim jer malo je friško i s knjigom u ruci. Ja sam to intenzivno ovdje zamišljala. Možda jednom kad odem u pemziju. Čudno je kakve osjećaje je ovo u stanju izazvat, tu nije bilo ničeg onog o čemu su ljudi obično ovisni, a meni duša puna i osjećaj da je tu sve što mi treba. Ljepota tišine. Tišina usred ljepote. Ovo me uvijek natjera da dođem sebi.