Danas nisam nekaj puno bila doma. Rešavala sam razne stvari okolo, obišla dosta toga i tam negde oko tri popodne sam se uputila prema kučerku.
Obično tak, dok se vozim, okrenem koji broj, nazovem nekoga, da skratim vrijeme. Ne držim ga u rukama, neg na spikerfonu.
Prvo sam nazvala Ritku, gospodičnu koja se preselila. Rekla je da je sve super, da se smjestila, da je cimerica super i da nema vremena sad razgovarati, da ju stalno svi zovu i da sad sjedi na kavi u centru i uživa. Brzo me je otfikarila, reko, to je znak da je dobro. Aj bok.
E onda sam nazvala nju. Svoju dragu prijateljicu "iz srednje". To je interna spika, nije ona iz srednje neg smo skup delale u jednoj firmi, prije dvajs godina. A kak je puno vremena prošlo, meni se pobrkalo jednom, kad je došla k meni na posel, di sam prije delala, na kavu, pa sam rekla tati kak ne znaš koja Nataša, pa moja Nataša, iz srednje. Tata nije mogal povezati Natašu sa srednjom, pa me pital, pa kaj nisi ti s nekom Natašom delala. Reko, ne, pa moja Nataša, iz srednje. Uglavnom, ja sam pobrkala. Nebitno. Sad sam samo zakomplicirala.
Uglavnom, nazvala sam moju Natašu. Već sam prošla Klinča sela, javila se odmah, a ja sam, bez pozdrava, počela pjevati.
Pisma često dolaze, je je jeeee, al' ni jedno od tebe, je je uuuuuu.
A Nataša nastavlja...
O kad bi ova pjesma moglaaa, ko u nekom sretnom filmu... pa skupa...
Da vraaaaati je meni, da vraaaati je meni, ne mogu da živim bez njeeeee, bez ljubavi njeneeeee....uuuu
Tek onda smo se pozdravile i nastavile priču. Nakon desetak minuta, velim ja njoj, u Jaski sam, idem još u Kik po tigraste tajice, pa idem doma.
Tigraste tajice su must have. Sad kad krenem u vrt i vrtne radove, hoću trigraste tajice. Outfit, tigraste tajice, neka prugasta majica, gumene čižme, možda neki rubac, onak, kak'ti zanimljif na glavi i šik budem. I kuži moja Nataša to. Pa smo se nastavile smijati. Budem snimala get ready with me, outfite za vrt.
Reko dobro, idem sad ljubica, pa se čujemo. Pusa, pusa.
Nije prošla minuta, zove mene moja Marička.
De si? Kabuš doma došla? Nema te celi dan.
Zakaj, kaj se desilo?
Niš, tak pitam, kabuš došla?
Čudna mi je bila nekak, pa sam opet pitala.
Maro, kaj je bilo?
Niš ni bilo, samo bi kavu pila, pa reko ak' si blizu da i tebi skuvam.
Ma, metnite kavicu ja sad dolazim za pet minut.
Uletavam u dvorište, kad tamo, na mojoj klupi, na suncu, sjede moja Nataša i njen muž.
Kakva sreća. Kak se sve poklopilo, ja sam nju zvala, ona je bila u blizini, a lagala je da je u Zg i kad je čula da sam doma skoro, skrenula je i sparkali su se u moje dvorište i čekali. Poslužili su se s pijačom koju su našli vani i sačekuša. Marica je samo zvala da provjeri kad bum došla, tak su se dogovorile ona i Nataša. Marica stara mustra.
I kaj će ti više, kaj nije to super?
Jer ja, isto tak, samo banem nekom, bez puno planiranja. Tak je najbolje. Tak je super.
Posedeli smo malo, u dvorištu, popili kavicu na suncu, izljubile se i to je to. Kratko, ali slatko.
E da.
Ima tak par ljudi u životu, koje prigrliš za celi život i bez obzira kak dugo se ne vidite ili ne čujete, samo nastaviš di si stal zadnji put. Baš su mi uljepšali dan. Razveselili me.
I baš ih volim.
Jako!
Nataša i Kosta.
dd
| < | ožujak, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||