28.01.2008., ponedjeljak
Novi post!!!!
Ponukani uvidom u loše sadržaje našeg, ne baš posjećivanog bloga, odlučismo napisati novi post. Razmišljasmo, razmišljasmo, i onda se odjednom nađosmo na stranicama našeg cijenjenog kolege Vranješa, gdje je on pisao o životnom putu dragoga nam Sandra Đure – Sakya.i tako smo mi «intelektualke» dugo razmišljale o tome čije su zgode i nezgode vrijedne bilježenja. Odjednom začusmo neku eksploziju – i pade nam na um briljentna ideja!!!pogled nam iz stražnjeg dijela razreda odleti u prvu klupu u kojoj sjedi biće čiju osobnost ne mogu opisati svi epiteti hrvatskog jezika... I odakle početi?!?
Ah, da! Taj, pomalo ekscentričan lik, rođen je dana 8. 1. 90-ih godina 20. stoljeća u Makarskoj, a nedugo nakon toga je prebačen u Brela gdje i počinje njegova velika karijera.
Tu je pohađao i osnovnu školu u kojoj je bio veoma zapažen, te je imao veliki utjecaj na svoje razredne kolege (zbog toga im neke stvari ne smijemo zamjerati...). No tek dolaskom u srednju školu njegova ličnost dobiva veću pozornost, baš kakvu osoba poput njega zaslužuje. Viša sila se pobrinula da ne upadne u opću gimnaziju, pa se pridružio luđacima iz jezične (ko da smo bez njega malo ludi?!).
Svi pogađate da je riječ o Marinu Filipoviću zvanom Lale...
Već se u prvom razredui počinje isticati, no njegova veličina doživljava vrhunac tek u 2. razredu kada postaje medijski eksponirana osoba, te stječe planetarnu slavu (24 sata, Exploziv i ostale domaće tiskovine)... Ma nije mu ravna ni Renata Sopek!!! Imamo članak o njemu i njegovoj patki Pači, ali trenutno nismo u mogućnosti objaviti ga, pa ćemo to naknadno.
Negdje u to vrijeme se zbila još jedna prekretnica, odnosno eksplozija u njegovom životu, kad je njegova kuća ostala bez većeg broja inventara (prozori, vrata, kreveti....), a naš Lale bez bubnjića... Pa on je se samo malo igra bombama. Zbog toga je dosta vremena proveo u bolnici. Veoma nam je nedostajao, ali se uskoro vratio čiliji i spremniji no ikad za nove radne pobjede... Na račun svog hendikepa se dan danas izvlači kod profesora, iako «ponekad» čuje zvukove sa drugog kraja razreda... Svaka čast Lale!!!
Malo o njegovoj vanjštini... Po svom izgledu, Marin je pravi sportski tip – iako se ne pojavljuje na tjelesnom, pa barba Fifi ima velike probleme s njim. Uvijek ga možete vidjeti u trenerkama koje su taktički spuštene do ispod boka, ističući strateška mjesta. Tako otkrivaju njegovu snježnobijelu stražnjicu koja mami poglede svih pripadnica ljepšeg spola (pa i profesorica...), posebno kad se ide napit na lavandin... Grrrrrr... Ali uzalud vam trud svirači!!! Njegovo srce odavno pripada plavokosoj suučenici s kojom dijeli mnoge ljubavi (janjetina, ideologije...).
cure, znamo da vas je ovo zainteresiralo, ali uz to što je zauzet, nemate ga priliku vidjeti u noćnim izlascima jer ih smatra nepotrebnim gubljenjem vremena koje radije provodi u nekoj konobi uz jelo i piće, raspravljajući o svojim omiljenim temama – Hitleru, nacizmu, crncima, židovima, komunistima... Posebno su nam zanimljivi neki zvukovi koje on proizvodi, npr. kad prdne ili se podriguje... S time su čak i profesori upoznati. Tipično za njega je i to da svoje tjelesne izlučevine (iz nosa, usta, ušiju....) rado stavlja u usta..
Za njega se vežu i brojni hvale vrijedni pothvati, kao kad je podmetnuo našoj «dragoj» razrednici nogu, pogodio Antonela kiselim kupusom u glavu, brojne spačke namijenjene Antoniu Radičeviću..... Zahvaljujemo mu i na promicanju našega turizma plašeći goste bombama iz kućne radinosti, ili šetajući svoju patku rivom usred bijela dana ili pak vodeći je u noćne izlaske ljeti. Ima još puno zgoda vezanih za njega, ali već smo se previše raspisali, pa vi koju ostavite u komentarima.
Unatoč svemu, mi smo jako ponosni na našega lalu jer je proslavio naš razred!!! Ipak se ne mogu svi pohvaliti da dišu u istoj prostoriji sa budućim Einsteinom..........
By: intelektualke
|
- 21:28 -
Komentari (31) -
Isprintaj -
#
12.01.2008., subota
...sve je bzzzzzzeeeeeee...
Čini mi se da je vrime za novi post... praznici su pri kraju, još malo pa počinje škola........ Večeras ću napokon opet vidit svoju ekipu... valjda ćemo bit svi na broju!!! Megi se vraća iz Istre, Anđela iz Njemačke (sa fratrom, hehe), Antea, Mare i Martina balale po Splitu, Mićina u Brelima, Goge u Baškoj vodi, ja u Krvavici (=pripizdina)... baš smo bile raštrkane. Ovde sam totalno izgubila volju za životom... pa kako ne bi?! Nema žive duše...... Sinoć sam napokon malo izašla u grad... Vodila nas je (Gogu i mene) materina šefica... i mater je bila s nama!!! Baš smo bile «vesele».... još nas je i policija zaustavila.... ma sve ok, izvukle smo se!!!! Dobro se nismo izrigale u autu.... Sad jedna pitalica: Šta nastane kad se pomiša juice-vodka i bambus u istoj čaši?!?! Ne tribaš bit pripametan da shvatiš da je nakon toga wc samo tvoj... Goge, pozzzzzzz!!!!!!!
I tako...... uskoro se vraćam svojoj blaženoj svakodnevnici....... Kuća, škola, birtija... yeah.. stvarno mi je to falilo.... Ok, zanemari školu!!! Ponovo ću vidit Gljivu – kažu mi jučer da se oprala, pa je li to moguuuućeeeeee?!?!?....... Tu je i car Lale!!!!!! I cili moj razred... i ostali, heh.....
Ajme, pišem gluposti.... pozzzzzz
by:niky
|
- 15:01 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|