nedjelja, 29.01.2012.
Snijeg…
Evo ga. Prvi pravi ove zime  . Pršić. Sjećam se od nekada da je onaj koji padne navečer nekako najdugotrajniji, najviše te veseli, čišćenje snijega prije odlaska u školu, na posao, posipanje, ako stegne i škripi pod čizmama…Prvi je najčarobniji, kao da ga nije možda prošle godine ni bilo… I sve postane tiho, čak i udar poklopaca o kante za smeće onih s onu stranu svih odredaba o zbrinjavanju otpada… Dobro je, dobro je, - 4… Prvi je nakon mnogo toga…i uvijek bude prvi. Najbolje od svega je što nikada ne padne onda i onoliko koliko kažu prognoze, hahahaha! Uvijek sve zezne! Eh, pa ako treba Forever Young s nečim prispodobiti, neka to bude snijeg, ovakav, prvi… da nikada ne zaboravim baš taj osjećaj… Stopping By Woods on a Snowy Evening Whose woods these are I think I know. His house is in the village though; He will not see me stopping here To watch his woods fill up with snow. My little horse must think it queer To stop without a farmhouse near Between the woods and frozen lake The darkest evening of the year. He gives his harness bells a shake To ask if there is some mistake. The only other sound's the sweep Of easy wind and downy flake. The woods are lovely, dark and deep. But I have promises to keep, And miles to go before I sleep, And miles to go before I sleep R. Frost |
