Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samohranamajka

Marketing

Snijeg…

Evo ga. Prvi pravi ove zime sretan. Pršić. Sjećam se od nekada da je onaj koji padne navečer nekako najdugotrajniji, najviše te veseli, čišćenje snijega prije odlaska u školu, na posao, posipanje, ako stegne i škripi pod čizmama…
Prvi je najčarobniji, kao da ga nije možda prošle godine ni bilo… I sve postane tiho, čak i udar poklopaca o kante za smeće onih s onu stranu svih odredaba o zbrinjavanju otpada… Dobro je, dobro je, - 4…
Prvi je nakon mnogo toga…i uvijek bude prvi.
Najbolje od svega je što nikada ne padne onda i onoliko koliko kažu prognoze, hahahaha! Uvijek sve zezne!
Eh, pa ako treba Forever Young s nečim prispodobiti, neka to bude snijeg, ovakav, prvi… da nikada ne zaboravim baš taj osjećaj…

Stopping By Woods on a Snowy Evening

Whose woods these are I think I know.
His house is in the village though;
He will not see me stopping here
To watch his woods fill up with snow.

My little horse must think it queer
To stop without a farmhouse near
Between the woods and frozen lake
The darkest evening of the year.

He gives his harness bells a shake
To ask if there is some mistake.
The only other sound's the sweep
Of easy wind and downy flake.

The woods are lovely, dark and deep.
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep

R. Frost

Post je objavljen 29.01.2012. u 19:30 sati.