četvrtak, 27.10.2011.
Connected...
|
Daklem, dragi moji istomišljenici, čast mi je obavijestiti vas da je britanska skupina StereoMC "lajkala" moj prijedlog da se njihova staara uspješnica "Connected" poveže s globalnim tzv. Wall Street protestima. Bit će vam svima jasnije kad pročitate tekst, a izvedbu možete naći na You Tubeu i njihovim službenim internetskim stranicama. Ovom prigodom ću ovdje samo staviti tekst. Connected Lyrics by Stereo Mc's Ah ah Something ain't right I'm gonna get myself I'm gonna get myself I'm gonna get myself connected I ain't gonna go blind For the light which is reflected I see thru you I see thru you I see thru you I see thru you Ya dirty tricks Ya make me sick I see thru you I see thru you I'm gonna do it again I'm gonna do it again Ah ah I'm gonna do it again Gotta do right 'Cause something ain't right Gotta do right Come on If you make sure you're connected The writing's on the wall But if your mind's neglected Stumble you might fall Stumble you might fall Stumble you might fall Ah ah Ain't gonna go blind I see thru you I see thru you I'm gonna get myself I'm gonna get myself I'm gonna get myself connected I ain't gonna go blind For the light that is reflected Hear me out Can ya hear me out Can ya hear me out Do it again Do it again Do it again Do it again I wanna do it again I wanna do it again I wanna do it again Ya terrified Ain't gonna go blind Ain't gonna go blind Here we go If you make sure you're connected The writing's on the wall But if your mind's neglected Stumble you might fall Stumble you might fall Hear me out Stumble you might fall Interstate 5 Stayin' alive Won't someone try Open up your eyes You must be blind If you can't see The gaping hole Called reality Wanna do it again I gonna gonna do it again I wanna do it again Come on I'm gonna do it again Hear me out Terrified Something ain't right Here we go If you make sure you're connected The writing's on the wall But if your mind's neglected Stumble you might fall Stumble you might fall Stumble you might fall I nije sad ovo neko svjetsko čudo. Oduvijek su postojali tekstovi pjesama (tu se sad upravo na njih ograničavam) koji su zapravo toliko lišeni čvrstog okvira da su upravo savršeni iz perspektive "gaping reality". Prolistamo li neki kvalitetan rječnik, možemo pod glagolom gape naći i sljedeća značenja: gape (g!p, gap), v., gaped, gap·ing, n. –v.i. 1. to stare with open mouth, as in wonder. 2. to open the mouth wide involuntarily, as the result of hunger, sleepiness, or absorbed attention. 3. to open as a gap; split or become open wide. Doista, u početku bijaše riječ... In the Beginning there was the Word. Hear me out, the Hungry, the Sleepy and the Absorbed, and, of course, the Terrified. |
četvrtak, 06.10.2011.
Posljednji pozdrav...
|
... Baš se nešto pozdravljamo posljednji put zadnje vrijeme, što u osobnom, što u javnom krugu. I pročitavši danas govor pok. Stevea Jobsa diplomantima na Standfordskom sveučilištu (jako mi je zgodno da je u objavljenom tekstu hrvatski prijevod za "agent" upravo riječ "agent", iako ću biti bahata pa ću izjaviti da mislim da je autor ipak možda mislio na "agens" :-), ali svaka čast prevoditelju, mora da je Ivirova škola:-)) i potaknuta još jednim posljednjim pozdravom koji prošli tjedan uputismo mnogi meni dragoj osobi iz osobnog kruga, pomislih da bi bilo dobro da se ja onako posljednji put pozdravim ovako javno. Jer, nikad se ne zna. Možda ne preživim do rođendana. Bez panike, nisam u panici i dobro sam. Zaista. Čak iznenađujuće dobro. I kao uvijek, zašto da svoj pozdrav izrazim nemuštim riječima kad ima ljudi koji su tako očaravajuće oslikali sva stanja, znana i neznana, ali svakako barem naslućena. I kad se već svi zapravo volimo posljednji put pozdraviti onako kako mislimo da bi trebalo, tako ću se i ja poslužiti divnim nizom slika meni najdraže poetske osobnosti, koji mi se, iako ne znam zašto, čini tako prigodnim, iako ih na tu temu ima još mnogo, jednako lijepih i prispodobivih. Rukovodila sam se metodom prvo-pa-muško ili prvo-pronađeno, možda i intuicijom, kako to kaže Jobs. Because I could not stop for Death, He kindly stopped for me; The carriage held but just ourselves And Immortality. We slowly drove, he knew no haste, And I had put away My labor, and my leisure too, For his civility. We passed the school, where children strove At recess, in the ring; We passed the fields of gazing grain, We passed the setting sun. Or rather, he passed us; The dews grew quivering and chill, For only gossamer my gown, My tippet only tulle. We paused before a house that seemed A swelling of the ground; The roof was scarcely visible, The cornice but a mound. Since then 'tis centuries, and yet each Feels shorter than the day I first surmised the horses' heads Were toward eternity. Emily Dickinson A bojim se jer osjećam da tek dolazi vrijeme velike boli i bojim se svog trajanja do trenutka kad će duhom prevladati, ali ipak nikada zavladati osjećaj službenosti ("After great pain a formal feeling comes...", E. Dickinson također), već samo se nagomilavati u ovoj životnoj dobi kad posljednjim pozdravima polako postaju načičkani naši osobni kalendari. A preživim li do rođendana, bit će onako kako reče Prodigal Mum: dvaput je dvaput:-). Srećom, nema bojazni glede autorskih prava jer je Mr. Death Ms. Dickinson posjetio prije više od stotinu godina. Osim ako se od vremena mog saznanja o tome nije nešto promijenilo. |
