utorak, 02.03.2010.
Tilt, tilt, tilt...
|
... eto, sada zaista više nitko ne može reći da nije pomaknut! Svi smo u istoj kaši - pomaknuti. Zgodio nas posmak svita. Uopće me ne čudi. I dok je tako navodno skraćen zemaljski dan (što mi netko svakako treba podrobnije objasniti), razno-razni forumi se pitaju čija se zima zapravo produljila? Ona na sjevernoj ili ona na južnoj polutki? Ionako nije baš sve pola-pola. Više je bratski. Ili je to protuudar na produljenje dana koje smo, i opet navodno, prouzročili sami. Pa smo sad doslovce dobili po aksi. A Saturn i Uran se tek spremaju nategnuti konop krajem lipnja, potpomognuti s Marsom, odnosno Jupiterom, a Pluton će po srijedi povući pod pravim kutem. I onda zaista moguće da odosmo svi u Vražju mater (tako ukratko navodno Vera Čudina s početka ove godine). Neke je već katapultiralo, barem s ruba regije. A radi se isto tako o pokušaju gradnje struktura. Navodno postoji ipak pravda, koja nije baš uvijek i fer. A i svako zlo za neko dobro. A baš sam se u subotu ujutro oko 6 probudila bez ikakva razloga. Nisam ni znala da me to poškakljala pomaknuta os. A ljudi, kao ljudi, počeli se baviti ozbiljnijim uzrocima nevolja svih. I sada me zapravo zanima da li ljudstvo može snagom kolektivnog uma zaustaviti kataklizmu. I sad zamislite sve one silikone, umjetne bradice, zubala i svakodnevno vježbanje za spas. Kako sve leti u nepovrat. O onim manje veselim – ima li smisla. Isn't it ironic? Don't you think? Neš' ti kule babilonske... |
