srijeda, 26.11.2008.
I ja sam Bog...
 ... neki se sjećaju: "I JA sam gradonačelnik Grada Zagreba", montipajtonovskog improvizacijskog laprdanja prilikom revolucionarnog skupa za očuvanje Stojedinice na prozoru neke zgrade na TBJ-u iznad negdašnje ljekarne, gdje je svojedobno bio (a možda je i sada) neki (privatni?) vrtić s kojeg je teta djecu držala na prozoru četvrtog kata i time dovela svog poslodavca na naslovnicu u rubriku ne znam koju, ali svakako onu s negativnim predznakom.Danas sam pogledala film koji bi se u slobodnom prijevodu na hrvatski zvao "Kog' qrca uopće znamo?" nastalog po istoimenoj knjizi ili je knjiga nastala po njemu (mislim da je ipak ovo drugo). Knjigu imam i uredno sam ju posudila, a film sam tek danas gledala. U moždanoj oluji koja sada vlada svim međuprostorima i galaksijama u mom mozgiću s nedovoljno iskorištenih potencijala vlada crvotočni kaos uslijed paralelnih svjetova. Na više sam mjesata. Ukratko - i ja sam Bog. Jedino ne znam što bi se desilo da hodam, recimo, po TBJ-u i ozarena lica ljudima koje susrećem na ulici to i priopćavam. Vjerojatno bi me odveli na mjesto do kojeg se dolazi ako ideš ravno i onda skreneš. I da, zapravo me fascinira kako se ništa nikada ne dodiruje. Kad te lupi auto, to je zapravo samo osjećaj. Hologram u mozgu. Naučena percepcija. Da sam to znala prije dva dana, vjerojatno bih jednu isto takvu božicu bez imalo oklijevanja lupila u lijevu stranu pola s kojim se bezobrazno - ne pregurala (to je ono - vidim rupu i uletim - svaka čast, sve OK.), nego nasilno sa stranom na kojoj vozi dijete naguravala - čak ne ni ispred mene, nego s desne, meni suvozačke na kojoj sam vozila mamu u bolnicu na previjanje. Lijepo bih prestravljenoj majci rekla da ionak sve je to samo percepcija s mog gledišta, jer ja nekak percipiram da ljudi koji voze dijete na svojoj suvozačkoj (kakti najsigurnija strana u autu) i guraju se sa strane na kojoj ti isto nekog voziš zaslužuju po mojoj, dakle, Božjoj, percepciji veću štetu na limu nego ja sa svojim desnim farom. I da nek' si malo preispita vakuum koji joj je u glavi jer su joj veze živčanih nastavaka više nego očigledno krivo uparene jer ih je tako naviknula. Policiji bih jednostavno rekla da mi je oduzela prednost i ugrozila živote suputnika, a ono s njenim djetetom bi tek ovlaš spomenula. Mora da je neka starovjeka božica koja bi i dijete žrtvovala, odnosno, iza kojeg se skriva u prometu, samo da bude po njenom, umjesto da pričeka i mahne, osmjehne se i lagano bude propuštena. Mislim da će ju njene percepcije jednom koštati, a nadam se da neće i dijete koje vozi kao štit za svoje dupe. Živjeli vakuumi. Ipak, sad me golica činjenica da je dokazano da je energija jednaka masi pomnoženoj sa svjetlosnom brzinom. Podsjećam da moje misli imaju svjetlosnu brzinu. A mislim da smo svi osjećali u životu, barem bismo trebali, one momente kad i monolit puca da bi nam put božanski bio čist. Ipak, i u panteonu u ovoj nekoj dimenziji postoji realnost. Buđenje u zoru. U osam dolazi dostavljač. Ne dovozi picu, nego odvozi nešto što se zove papir. Želim vam da osjećate, da se štitite mislima, a ne djecom, bilo svojom ili tuđom, jer se ionako kao materija nemate razloga gibati više od dvije desetine svjetlosne brzine, jer biste počeli percipirati nešto što se zove bol i ukinuli biste sami sebe. Kad vas već za druge nije briga. U tom qrcevskom scenariju, ja bih u javnosti ispala žustra i osvetoljubiva baba, zla, bla, bla (naravno da ne postoji zlo - nota bene!!!), no ionako već po svom civilnom statusu uživam kojekakve uglede, pa mi jedan takav manje-više ne bi ništa značajno učinio, a da ne kažem koje bi koristi imala šira vozačka zajednica, jer ipak, samo neki znaju kako biti Bog. Moram zato usavršavati svoje znanje, ne zbog svog ega, već zbog činjenice da neka saznanja tako lijepo djeluju na moj duh i tijelo ".... and God created the Heaven and the Earth.... and it was nice ...............................'ko ne kuži, dreka mrvi! |
