četvrtak, 06.12.2007.
Povratak na prozaično...
|
U totalnom magnovenju zbog zadane mi teme (Anchi, Krampusa ti! svi drugi dobili normalne globalne teme tipa ljubavi, sreće, sexa, nemirnog ili mirnog dana, nedovršene priče - a ja jedina moram razmišljat o savršenom ručku, i to još na razini recepta. Dođe mi da ko lijeno đače predložim zamjenu za teme, to je znalo koji put proć u školama -), evo malo sasvim prozaičnih crtica: K: Mislim da sam počeo dobivati osjećaja za curice. P: Jesi se zaljubio? O: Hm, pa, jesam. P: Pa jesi joj čestitao rođendan (riječ je o jako zgodnim olovčicama) i dao pusu? O: Pa, nisam. P: Pa jesu joj drugi čestitali? O: Ne, ja sam jedini, ali nisam joj htio dati pusu jer bi mi se cijeli razred smijao. Al, kad bi otišli sami iza škole, onda bi joj dao pusu. Eto, kako smo slabi i ranjivi kad imamo osjećaje. A to je tek početak!!! P: Jesi joj rekao da si zaljubljen u nju? O: Mmmm, nisam, zaboravio sam. Što reć na ovo? Niš, sad idem proučavat zemljopisnu kartu na kojoj je naznačeno kud ćemo putovati idućih deset godina. O pustopoljinama neću ni pričat. Rute vode kroz Grmeč i druge pitome krajeve. Da sam znala, ubola bi neki rabljeni tenk. Kombinaciju labudice i aviokoptera. To bi bilo prikladno. Izgleda da ću morat osvježit zamisli iz 007 serije. Ili da pokušam bežičnim prijenosom energije? |
