utorak, 13.11.2007.
Redizajn bloga...
|
Potaknuo me Anchin post, a i pogled na kalendar koji mi se kleberi u gornjem desnom uglu, na grafičku intervenciju manjeg razmjera, tako da će danas biti bijelo osjenčan datum između dva datuma u prethodnom redu. Time želim reći da ću svoj idući post objaviti najvjerojatnije u nedjelju. Nadam se da neću imati potrebe ranije. A ako i budem, nema veze. Stvar će samo poprimiti neki drugi oblik. Do tada, još sam negdje u temi bajaka ili ti bajki, pa evo riječi jedne vječno lijepe pjesme, koju ovom prilikom pjevušim: O jednoj mladosti Jedna mladost, jedan svijet nade Raste tiho u srcu tvom Drugi za te ovaj svijet grade S malo prave istine u tom Pričaju ti priče te I svaka ima svoj sretan kraj Al' prešućuju da taj svijet krade Baš tvog sunca sjaj Jedna mladost, jedan san sreće Al' do nje još dalek, dug je put I dok srce na svoj put kreće U taj svijet ocvao i žut Odjednom ćes shvatit sve Kako nigdje nema plamena tvog Poput mrtve rijeke svijet teče Bez cilja svog Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet možda, tko zna, jedna od sretnih Jedna od tisuću bit ću baš ja Tko da zna Znate, nema kraja odrastanju. Zaista. I zaista je svaki dan na neki način ogledni sat. Do nedjelje.. P.S. Veselim se snijegu... (he, he), malo čišćenja (hi, hi)... Nadam se da će ga napadat dosta da mogu svoj tepih podastrijeti da upije pahulje, pa ga onda iščetkati i mirisom snijega osvježiti sobu. P.P.S Da, riknulo mi je grijanje u autu. To ide jedno s drugim, kaj ne? |
