Potaknuo me Anchin post, a i pogled na kalendar koji mi se kleberi u gornjem desnom uglu, na grafičku intervenciju manjeg razmjera, tako da će danas biti bijelo osjenčan datum između dva datuma u prethodnom redu. Time želim reći da ću svoj idući post objaviti najvjerojatnije u nedjelju. Nadam se da neću imati potrebe ranije. A ako i budem, nema veze. Stvar će samo poprimiti neki drugi oblik.
Do tada, još sam negdje u temi bajaka ili ti bajki, pa evo riječi jedne vječno lijepe pjesme, koju ovom prilikom pjevušim:
O jednoj mladosti
Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' prešućuju da taj svijet krade
Baš tvog sunca sjaj
Jedna mladost, jedan san sreće
Al' do nje još dalek, dug je put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut
Odjednom ćes shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna
Znate, nema kraja odrastanju. Zaista. I zaista je svaki dan na neki način ogledni sat.
Do nedjelje..
P.S. Veselim se snijegu... (he, he), malo čišćenja (hi, hi)... Nadam se da će ga napadat dosta da mogu svoj tepih podastrijeti da upije pahulje, pa ga onda iščetkati i mirisom snijega osvježiti sobu.
P.P.S Da, riknulo mi je grijanje u autu. To ide jedno s drugim, kaj ne?
Post je objavljen 13.11.2007. u 10:28 sati.