subota, 05.05.2007.
T-com faza...
|
Što da kažem... Ulovilo me T-com. Znaš, ono, T-me j...e šef, itd. Zapreka odasvud. Kao i obično. Ili neobično. Već dugo imam na umu postirati nešto. Naime, obožavam glazbu. Nije sad bitno koju. Ona mi je prozor ka .... svemiru (divne li riječi, sveprisutan mir, ah, kako poželjno ponekad u ovom instant-svijetu). Ovaj citat već dugo čuvam. I želim ga podijeliti s kim god ga pročita. "I to je život" sorry, čini se da ćeš morat' obnovit svoj engleski. I to je život. When music affects us to tears, seemingly causeless, we weep not, as Gravina* supposes, from 'excess of pleasure'; but through excess of an impatient, petulant sorrow that, as mere mortals, we are as yet in no condition to banquet upon those supernal ecstasies of which the music affords us merely a suggestive and indefinite glimpse. E. A. Poe Talijanski pjesnik i filozof, kojeg je E. A. Poe očito čitao. Kad nas glazba dirne do suza, naizgled bezrazložno, ne plačemo zbog, kako to Gravina pretpostavlja, 'prevelikog užitka', nego zbog prevelike nestrpljive tuge zbog toga što, kao obični smrtnici, još nismo u stanju blagovati nadzemaljske ekstaze, od kojih nam glazba tek daje nagovještaj beskrajnog. (slobodan prijevod, koji podliježe promjeni). Želim u idućem životu biti pjevačica. Halo! Ima koga gore? Mogu li prijavit' svoju želju? Halo! Halo!! HALO!!! J...š taj T-com! |
