Samoborkin svijet

POGODI TKO SAM

Lutam dvorovima nebesa,
za mene ne postoje granice.
prolazim kroz zidove i stoljeća,
meni vrijeme nije zapreka.
Ponekad sam ljuljanje krošnje
i pahulja što leprša u zraku.
Lutalica...
...eto tko sam.
Nemam doma ni cilja.
sačinjen od zraka,
nedodirljiv u krilu mraka.
Rađam se i nestajem,
lutam,
ne umirem,
vračam se i odlazim.
Nemam svoj mir.
jer ja sam lutalica,
kao izgubljena ptica.
Ja sam šuštanje lišća i
pahulja snijega što leprša...
Ja sam vjetar.
Eto tko sam...
...lutalica...

Tvoja najdraža pjesma,
pa poklanjam ti je od srca,
pisana je samo tebi,
voli te Mare!