Lutam dvorovima nebesa,
za mene ne postoje granice.
prolazim kroz zidove i stoljeća,
meni vrijeme nije zapreka.
Ponekad sam ljuljanje krošnje
i pahulja što leprša u zraku.
Lutalica...
...eto tko sam.
Nemam doma ni cilja.
sačinjen od zraka,
nedodirljiv u krilu mraka.
Rađam se i nestajem,
lutam,
ne umirem,
vračam se i odlazim.
Nemam svoj mir.
jer ja sam lutalica,
kao izgubljena ptica.
Ja sam šuštanje lišća i
pahulja snijega što leprša...
Ja sam vjetar.
Eto tko sam...
...lutalica...
Tvoja najdraža pjesma,
pa poklanjam ti je od srca,
pisana je samo tebi,
voli te Mare!
Post je objavljen 13.07.2006. u 00:03 sati.