samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

ponedjeljak, 16.06.2008.

Prva pomoć

Bliži se sezona godišnjih odmora i uskoro će desetci tisuća Zagrepčana napustiti grad da bi toćali bijele guze u moru i rasteretili tramvaje za nas, obične smrtnike, koji ćemo i ovog ljeta puuuuno raditi i ostati bijeli.
Često savjesni putnici planiraju putovanje kako bi što bolje iskoristili slobodno vrijeme i sveli na minimum eventualne nezgodne situacije.
Takvima svaka čast, iako nisam među njima . Za njih evo ovaj kratak popis lijekova i sitnih potrepština koji bi im mogli puno pomoći u nepredvidivim situacijama, dok čekaju pomoć stručnijih osoba.

1. lijekovi protiv bolova
Svatko od nas, koga je malo više od jedanput zaboljela glava, ima svoj favorit među lijekovima za bol. No, čak i ako niste od glavoboljaca, jer vodite miran i neporočan život, jer redovito kontrolirate dioptriju kod oftalmologa i slično, ovog bi vam se ljeta moglo dogoditi da se preplivate, ili da previše hodate na plažu i s plaže.
Za sve slučajeve bolova predlažem uzeti najjednostavniji lijek protiv bolova - paracetamol. Na tržištu ga ima od gomile proizvođača, pod raznim imenima: Lupocet, Plicet, Daleron, Panadol, Lekadol... Ovaj vam lijek neće pomoći kod bolova uzrokovanih amputacijom ruke od strane velike bijele morske psine, ali je dosta učinkovit kod blaže glavobolje, bolova u mišićima, u trbuhu itd.
Paracetamola možete rokat dnevno do 4 grama, što je osam velikih tableta od 500 mg.
OPREZ! Kod djece je dozaža kompliciranija, ne vrijedi pravilo 4 grama.

Osim paracetamola, tu je skoro-pa-panaceja: acetilsalicilna kiselina. I nje ima pod raznim imenima: Andol, Aspirin, Baludon... Isto ga možete popiti do 4 grama dnevno.
OPREZ! Djeci mlađoj od 12 godina NEMOJTE davati taj lijek.

2. lijekovi protiv malo jačih bolova
U ovu kategoriju spada malo žešća glavobolja, malo žešće menstrualne tegobe, zubobolje i slično. Za njih koristimo one lijekove, za koje bi nam u normalnim državama trebao recept. Ali, budući da živimo u raju na zemlji, slobodno ih možemo kupiti.
Na prvom je mjestu ibuprofen , pod imenima Neofen, Ibuprofen, Brufen... Možete ga uzeti oko gram i pol dnevno, a dozažu za djecu nađete u kutijici s lijekom.
OPREZ! Djeca do 7 kg ne smiju uzimati taj lijek.
Meni je najdraži, ipak, ketoprofen. Jest da ima veću mogućnost prouzročiti nuspojave sa strane želučeka, ali jebo malo krvarenje kad te ćopi probadajuća bol u glavi. Ketoprofena ima pod nazivom Knavon i Ketonal.

3.lijekovi protiv povišene tjelesne temperature
Temperaturu ne treba sanirati lijekovima ako je ispod 38 stupnjeva. Za slučajeve kad prijeđe taj prag, uzmite paracetamol. Uz naravno sve one fizikalne mjere namakanja i preznojavanja.
OPREZ! Osim što djeca ne smiju paracetamol jesti kao bombone, nije uputno mazati ih rakijom. Veća je šansa da se otruju od alkoholnih para nego da im rakija pomogne. Dobro je i stavljati obloge od vode, ne treba biti dedina šljivovica iz '99.

4.ogrebotine i rane.
Za manje nezgode umjesto premazivanja dedinom rakijom korisnije je imati jedan paketić sterilnih kompresa i bočicu Octenisepta.

5.kad smo već kod toga...
Jedan paketić hansaplasta neće sigurno naškoditi.

6.ubodi insekata
Neugodno je kad nas izbodu komarci i svakovrsne druge nemani. Takve situacije prvenstveno je dobro spriječiti, raznim repelentima, gašenjem svjetla i slično. Međutim, second best je imati uz sebe mast Synopen koju namažemo na upiknuto mjesto. Synopen će smanjiti oteklinu i svrbež, te eventualnu bol.
OPREZ! Dječica ne smiju koristiti Synopen. Također, lijek se ne smije koristiti za vrijeme izlaganja suncu i na velikim površinama kože.

7.opekline
Ovo je toliko važna tema da bi joj trebalo posvetiti post. Opekline koje nastaju uslijed prevelikog izlaganja Suncu su dokazano kancerogene, kao što je i dokazano da KOŽA PAMTI svaku, pa i najmanju opekotinu. Zaštitite svoju kožu, a naročito kožu svojeg djeteta od prekomjernog izlaganja suncu. Svi znamo ona pravila o izbjegavanju sunca između 11 i 16h, ali imajmo na umu da i izvan tog perioda sunce može biti jako opasno. Nema te cijene za kremu koja bi bila previsoka.
Ipak, ako se dogodi opeklina, dobro je imati mast Jecol ili kremu Combusten od Jadran Galenskog laboratorija.

8.miscellaneous
Dobro je imati uvijek kapi za nos, najbolje one dječje, pa ćete pokriti i svoje potrebe i potrebe djeteta. Naravno, uvijek se treba opskrbiti svim lijekovima koje inače uzimamo za kronična stanja i bolesti.
Ako nas na putovanju uhvati proljev, koristi će nam aktivni ugljen. JGL ga prodaje pod nazivom Carbomed.
Ako vam dijete pati od mučnine prilikom putovanja ili vi sami, tu su tablete Dramina.

Eto, to je moj popis potrebitosti.
Molim imati na umu da su ova uputstva samo savjet laika laiku, te da odgovornost za korištenje ovih lijekova snosite sami.
Bilo bi mi drago kad bi se i drugi uključili, ako sam nešto zaboravila napomenuti, da upotpunimo listu na sveopće zadovoljstvo.
Živjeli!!

srijeda, 11.06.2008.

Zakon o suzbijanju diskriminacije

Prije nekoliko dana mogli smo pročitati u našim visokovrijednim dnevnim tiskovinama (vidi prethodni post) kako naši vrijedni sabornici imaju u rukama nacrt novog zakona o suzbijanju diskriminacije.
Naravno da je nebitno kakav je to nacrt zakona, bitno je da je Crkva ustala protiv njega. To je dovoljan materijal za naše medije da se pišu retci i članci o tome kako Crkva ima nešto protiv suzbijanja diskriminacije.

Evo uvodnog članka tog zakona:

Na prvi pogled, to je jedna kobasičasta, ali lijepa rečenica, jer nam osigurava zaštitu dostojanstva, na čiju zaštitu svako ljudsko biće ima pravo.
Međutim, na drugi, treći i svaki sljedeći pogled, čovjek ne može a da se ne zapita nekoliko pitanja:

1. A što se podrazumijeva pod "drugim osobinama"? Nije li ovdje nabrojeno sve po čemu se inače ljudi diskriminiraju? Može li "druga osobina" biti, npr. voljeti jesti odrezane nokte afričkog mandrila?
Ako ja volim jesti odrezane nokte afričkog mandrila, a netko me zbog toga proglasi čudnom, imam li ga pravo optužiti za diskriminaciju? Jer to je "druga osobina" po kojoj se razlikujem od ostalih.

2. Zamislimo sljedeću situaciju. Dva prijatelja, recimo da se zovu Vladimir i Srećko, sreću se na 35-oj proslavi mature. Teče razgovor ugodni uz bocu vrbničke žlahtine.
V: A kak ti je sin? Jel završil strojarstvo?
S: Joj, fala Bogu, je, sve je gotovo. Napatila se dosta s tim...
V: Ko? Žena tvoja?
S: Ma ne, ona, moj sin, Igor.
V: Ha?
S: Igor se već neko vrijeme osjeća kao žena.
V: Sereš.
S: Ne, ozbiljno. Pa di ti živiš čovječe. Rodio se u muškom spolu, ali tko mu brani da se izjašnjava kao pripadnik ženskog roda?
V: Pa ja mu branim. Pa zna se kaj je muško, a kaj je žensko.
S: Fuj. Diskriminator jedan. Pa ovo je 21.stoljeće! Moj sin ima pravo bit žena!

I Vladimir se nađe u situaciji da je proglašen diskriminatorom. Pogriješio je jer je "neutemeljeno" mislio da je sin njegova prijatelja muškog roda, kad je on zapravo ženskog roda.
Je li nam pojam roda uopće jasan i potreban?

3. Ako neka osoba muškog spola odluči koristiti žensku svlačionicu na bazenu, ima li se pravo pozvati na diskriminaciju temeljem rodne pripadnosti ako ga netko poželi ukloniti iz ženske svlačionice? Ako je upravo tog jutra odlučio da se osjeća pripadnikom ženskog roda, smije li mu se zabraniti pristup ženskoj svlačionici?

4. Tko je osoba? Ako su svi ljudi jednaki, kako opisati voljenu osobu, kako predstaviti svojeg prijatelja drugome, kako o nekome napisati pjesmu?
Tko to želi da svi ljudi budu jednaki?
Pa nemojmo biti praznoglavi gutači "liberalnih" ideja. Svi ljudi jesu i trebaju biti JEDNAKOVRIJEDNI, a ne jednaki. Pa svaki je čovjek predivni unikat. Svaki narod je skup ljudi koje povezuje isti jezik, kultura, povijesno naslijeđe. Zašto se ne bi isticala originalnost, posebnost?
Mogao bi netko reći, da ovaj zakon ne priječi isticanje posebnosti, nego samo diskriminaciju. E pa to je netočno:



A što kada do prijave dođe?



Dakle, kriv si dok ne dokažeš suprotno.

Bitno je da su nacrtom zakona zadovoljne razne ženske udruge, homoseksualne udruge i njima slični. No, hoće li se dogoditi u ovoj državi da se jednom počne zastupati interes većine?
Većine koja želi voditi normalan, miran, tih život, koja želi učiti svoju djecu da znaju Lijepu našu napamet, koja želi svojoj djeci usaditi u glavu vrijednost braka, kršćanskog naslijeđa, vlastitih korijena. Smije li se uopće govoriti pozitivno o vrijednostima koje gajimo, a da se to ne protumači kao diskriminacija svih onih koji ne misle isto?

Zašto se gospođe Kosor, Koritnik i druge utjecajne žene u našem društvu ne bore protiv maltretiranja hrvatskih blagajnica, minimalno plaćenih i izrabljivanih? Zašto se ne bore protiv sve skupljeg obrazovanja koje postaje sve manje dostupno siromašnima? Zašto se ne bore za kvalitetnije zakone o posvajanju djece, koji bi omogućili stotinama bračnih parova da postanu roditelji?
Zašto se ne bore protiv stalne afirmacije nasilja usmjerenog na sebe sama, koja je zadnjih godina preplavila naše medije?

Ima li u svim tim silnim odborima za izravnavanje razlika i formiranje bezličnih konzumenata još ljudi koji su se spremni boriti za prave vrijednosti na kojima počiva naše društvo, u prvom redu OBITELJ.

Da, da, jadni frustrirani ogorčeni paranoični katolici. Šta bi vi htjeli. Ovo je slobodna zemlja. Nitko vas ne ugrožava. Slobodno živite svoju vjeru.
U podrumima.
I u strahu da, ako slučajno učite svoju djecu vrijednostima kršćanskog braka, završite u zatvoru jer ste diskriminirali sve druge verzije života.

NEMA VRIJEDNOSTI.
Imaš pravo proizvoditi, proizvoditi, proizvoditi, zarađivati i povremeno se tješiti kako sve to ima smisla kupujući si nepotrebne blještave zamjene za ljubav.
A kad ti dojadi, počini samoubojstvo.

Jedan manje za sustav mirovinskog.

srijeda, 04.06.2008.

Tko to nema srca za dečka bez srca?

Prije nekoliko dana mladi je Siščanin, koji je bolovao od miokarditisa, preminuo u KBC-u Zagreb od komplikacija svoje bolesti. Tragično se završio njegov mladi život, no očito još neko vrijeme, za hrvatske novinare, on nema pravo počivati u miru.
Naime, postavilo se pitanje zašto mladić nije dobio umjetno srce koje bi mu produžilo život i dalo mu nade da dočeka transplantaciju srca. Zašto KB Dubrava nije KBC-u ustupila svoj uređaj kako bi mladić preživio, zašto glavešine nisu bolje prionule u slučaj i našle neko rješenje, koliko košta ljudski život i može li 1,8 milijuna kuna biti razlog da netko umre...

Dobro je i pozitivno da se, pišući o problemima u zdravstvu, senzibilizira javnost i pokuša potaknuti rješavanje poteškoća na opću dobrobit društva, ali i pojedinaca kojima je u tom trenutku ugrožen život. Međutim, sramotno je i nečasno koristiti nečiju nesreću da bi se povećala naklada ili bolje zaradilo na reklamama.
Pokojni je mladić dvaput odbio transplantaciju srca, te je bio upoznat s rizicima svoje odluke. On ju je donio slobodno, jer je imao pravo odlučivati o svojem životu onako kako je mislio da je najbolje. KBC nije imao umjetno srce za njega, a i da su ga imali, to bi mu srce pomoglo nekoliko tjedana, maksimalno mjeseci (kod najskupljih varijanti). KB Dubrava ima to srce, međutim ima i svoje pacijente - kojima bi to srce moglo zatrebati. Pitanje jest - kako to da KB Dubrava ima sredstava za kupiti tu aparaturu, a KBC, kao hram hrvatske medicine, nema. I dok se pokušavalo dobrotvornom akcijom skupiti taj novac, mladić je u međuvremenu umro. Međutim, to je pitanje politike u ovoj zemlji, a ne liječnika koji su pokušavali mladiću spasiti život.
Istinito je, ali i razočaravajuće, da je zdravstvo rupa bez dna. Država je mogla osigurati 1,8 milijuna kuna za to umjetno srce, ali isto tako je mogla osigurati još deset milijuna kuna za neke kemoterapeutike, pa još deset milijuna za antiretroviralne lijekove, pa četrdeset milijuna za nabavku PET opreme, pa tri milijuna za obnovu rodilišta, pa sedam milijuna za oboljele od cistične fibroze, itd. Ova smrt mladića nije krivnja njegovih liječnika, niti liječnika iz druge klinike, nego je posljedica sustava.

Bombastični naslovi u novinama, koji ne služe apsolutno ničem osim zaradi nakladnika, imaju za posljedicu blaćenje medicinske profesije i nepovjerenje pacijenata prema liječnicima. S druge strane, ima za posljedicu i strah koji se javlja kod medicinskih profesionalaca da donose odluke, kako im se ne bi dogodilo da ih razapinju novine i odvjetnici.
A ako netko u ključnom trenutku ne može donijeti odluku zbog straha od papirologije, tužbi, gubitka posla, publiciteta, on sam ne može dobro odraditi svoj posao, što se direktno reflektira na njegovog pacijenta. To je jedna nezdrava situacija, koja će, kako smo krenuli, u našem društvu vrlo brzo postati svakodnevna. Pa će nam biti uobičajena ona američka deviza - ajde, kume, prvo ispuni tri kile papira, pa ću tek onda svoje dlanove staviti na tebe.

Zanima me je li se ijedan novinar koji je onako "pjesnički" pisao o ovom slučaju, zapitao kako bi postupio da je u situaciji tog mladića, ili njegovih liječnika, ili liječnika KB Dubrava. Ima li u tim glavama uopće interesa za pisati istinu, ili je sve samo u tome da se pronađe žrtveno janje, tek tako, da se narod zabavi? I da se skrene pažnja s nekih drugih gorućih pitanja u društvu, kao što je poskupljenje energenata ili Družba Adria?
I kakvu predodžbu ovakvo pisanje ostavlja o liječničkoj profesiji? Jesu li to ljudi koji rade svoj posao samo da bi se iživljavali, da bi namjerno pakostili? Jer samo se to da iščitati o hrvatskoj medicini posljednjih mjeseci i godina.

Voljela bih da svaki od tih novinara provede 24 sata uz bok jednom kliničaru, nebitno kojeg usmjerenja. Da vidi kako je to kad ZNAŠ da ne možeš svima pomoći i pružiti sve, i uz radno vrijeme izvan svake norme, balansirati između potreba pojedinca i mogućnosti sustava. Koliko frustracija ti pruža činjenica da je rješenje nadohvat ruke, ali ti nije dostupno. I da uz sve to, moraš imati razumijevanja za 60 ljudi koje dnevno pregledaš, a trebao bi maksimalno 30-ak. Da u tom kratkom vremenu moraš pregledati, postaviti dijagnozu, poslati na seriju potrebnih pretraga (i ništa više od toga), izmišljati toplu vodu da nađeš krevet, kumiti i moliti da ti pacijenta ubace na neki postupak unutar razumnog roka. I nikad nisi dovoljno dobar.
Ne kažem da se nekome treba dizati spomenik jer radi svoj posao, ali kao što respektiramo smetlare što kupe smeće i vatrogasce što gase vatru, mislim da smo dužni respektirati liječnike zbog liječenja.

Ne znam uopće kako je moguće da još uvijek postoje mladi ljudi koje klinički rad oduševljava.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.