samo

nedjelja, 20.04.2008.

(n)ovogodišnje javljanje

Dragi obožavatelji, srdačno vas pozdravljam u ovoj 2008.godini i želim vam svima od sveg srca svog svako dobro. Ajme kako puno sss u toj čestitci. Ili čestitki?
Votever.
Čitam blogove redovito. Budući da mi je netko oduzeo mogućnost komentiranja s ovog bloga, nemam volje logirat se na drugi i prolazit proceduru od pola sata da bih komentirala, tako da samo lurkam u pozadini. I slobodna sam primijetiti da u ovoj zemlji, točnije u hrvatskoj blogosferi, postoje stotine vrhunskih "stručnjaka" za pitanja Katoličke crkve. Nevjerojatno je s kojim žarom, samouvjerenošću i predanošću pišu goleme traktate o lopovluku i besmislu postojanja iste, i kako se hvale svojim neznanjem. Pitanje Crkve je u naših blogera jedna (možda i jedina) tema o kojoj si najcjenjeniji ako apsolutno ništa ne znaš, sve temeljiš na rekla-kazala argumentima, lijepo začiniš prstohvatom kakve sočne psovke i nemaš nikakvu namjeru potražiti što je istina. Jer je izuzetno zabavno blatiti i omalovažavati.

No, budimo realni, svi mi, članovi te Crkve, od biskupa do laika, redovito dajemo povoda da se tu istu Crkvu blati. Svatko prema svom položaju, odnosno prema moći koja mu je dana. Normalno je da ja neću završiti u novinama ako ukradem tri porno DVD-a. Ali da sam u habitu, vrlo je vjerojatno da bih izašla na naslovnoj strani visokokvalitetnih hrvatskih dnevnih listova.

Sve ovo pišem zato što se želim kratko osvrnuti na posjet pape Benedikta XVI. SAD-u. Moram reći, odmah na početku, da ovaj papa u meni pobuđuje osobit ponos što sam dijelom Crkve kojoj je on na čelu. Čovjek koji je čvrst,
odlučan, obrazovan, predan, umjeren, rječit. Čitala sam neka njegova djela, oduševila me ljubav koja izvire iz njih. To nije ljubav koja je sladunjava, to je ljubav koja izgrađuje, koja zahtijeva, i donosi mir.
Sigurno je da ne-katolicima nije jednako mio kao njegov prethodnik, papa Ivan Pavao II, Bog mu duši dao spokoj. Ali to nije ni bitno - papa je tu kao poglavar Katoličke crkve, a ne kao reklama iste.
I dok ulazi u četvrtu godinu svoga "papovanja", susreće se s američkim katolicima. Jednom vrlo specifičnom grupom unutar Katoličke crkve. Više nego bilo koji drugi zapadnjaci, drže do religije i vjere. S druge strane, više nego igdje drugdje, američka Crkva ranjena je razjedinjenošću. Modernisti, tradicionalisti, feministi, svi su oni dijelom te iste Crkve. Dostojanstvo liturgije očuvano je tek mjestimično. Izvorni kršćanski nauk se, u ime političke korektnosti, rijetko može čuti s propovjedaonica. Kolika djeca, njihove obitelji i prijatelji su iznevjereni i povrijeđeni činjenicom da su ih seksualno izrabljivali oni ljudi, kojima su najviše vjerovali.
U takvu zajednicu dolazi papa i govori: (*)

Jedino iz iskustva vjere i crkvenoga života možemo vidjeti pravu Crkvu: ispunjenu milošću, blistavu ljepotom, ukrašenu mnogostrukim darovima Duha. Iz toga proizlazi da smo mi, koji živimo milosnim životom u zajedništvu Crkve, pozvani u otajstvo milosti privući sav narod. To nije lak zadatak u svijetu koji je sklon gledati Crkvu izvana kao na katedralne vitraje: svijet žudi za duhovnošću, ali smatra teškim „ulazak“ u otajstvo Crkve. Čak i za nekoga od nas u Crkvi, površnost može oslabiti svjetlo vjere, a grijesi i slabosti crkvenih članova mogu zatamniti blještavilo Crkve. Zatamnjenje može doći i od prepreka koje susrećemo u društvu koje katkada izgleda kao da je zaboravilo Boga i da se ljuti pred najosnovnijim zahtjevima kršćanskoga morala.

Normalno je i očekivano da će ljudi koji nisu upoznali radost nasljedovanja Krista promatrati Crkvu kao jednu firmu. Ona to u velikoj mjeri i jest, ako ćemo biti pošteni. Mnogo je u Crkvi častohleplja, pohlepe za novcem, gaženja Božjih zapovijedi. U takvoj situaciji, promatrač će reći - ma gdje je ta vjera koju oni ispovjedaju, kad je djelima ne očituju.

U istom govoru, Papa kaže:

Zauzmimo se da budemo prvi u očitovanju poniznosti i čistoće srca, potrebnih za približavanje svjetlu Božje istine.

To je jedan poziv, i zahtjev. Kršćanstvo je jedino valjano ako se živi potpuno.
Mogu li američki katolici, koji su čuli taj poziv, provesti tu poniznost i čistoću srca u djelo? Mogu li svakodnevnim življenjem svoje vjere, bez puno pompe, ali s puno ljubavi i žrtve, povratiti dostojanstvo Crkvi u SAD-U?
Ima li mjesta u ovom potrošačkom društvu za istinsko življenje vjere?
Ja vjerujem da ima. U posljednje se vrijeme intenzivno bavim time na koji način postati ona sol zemlje i svjetlost svijeta. Ništa se ne događa preko noći. Tako je teško raditi na sebi... Podići prst, uperiti ga u ovoga ili onoga - to je tako lako. Ma čak i sebi priznati da ne valjaš, ni to nije teško. Ali promijeniti se...joj...to je tako zahtjevno...
I dok, s jedne strane, nedjeljom na misi i navečer u molitvi prije spavanja, osjećam predivnu neobjašnjivu radost i mir, s druge strane svakodnevno padam na ispitu poniznosti i čistoće srca.
Papin posjet SAD-u vjerojatno je mnogima značio jednu duhovnu obnovu, jednu svjesnost pripadnosti toj velikoj zajednici koju on ovdje na zemlji vodi. Ali Papa će otići put Vatikana, a američka Crkva, baš kao i svugdje drugdje, nastavlja putem svoje svakodnevice. U kojoj uz čudesna obraćenja, divna misionarska djela, neobjašnjiva ozdravljenja, ima mjesta oholosti, zavisti, ljubomori, pohlepi, bludnosti, kleveti. Jer su joj članovi ljudi od krvi i mesa.
Zato mislim da je najveće svjedočanstvo vjere pobijediti sam sebe. Svakog dana kad se probudim krenuti u borbu protiv vlastitih demona. U svakodnevnim situacijama tražiti rješenje koje će se Bogu svidjeti.
Zato, počinjem s primjenjivanjem toga...

Od ponedjeljka. zubo

* preuzeto sa službenih stranica Radio Vatikana

20.04.2008. u 23:55 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja

Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.