Upravo danas, na dan kada Crkva slavi blagdan Svete Obitelji, na naslovnici bloga nalazi se kratka reportaža o priči neke žene koja je imala vezu s oženjenim muškarcem i protom dobila spolnu bolest.
U kratkom osvrtu na članak ne spominje se kako je nemoralno varati svojeg bračnog druga ili biti priležnica(priležnik) nekoga tko ima svoju obitelj. Nego se, tek usputno, upozorava da se u vanbračnim izletima treba čuvati bolesti.
O čemu dalje govori tekst, ne znam, budući da nisam kliknula na cijelu verziju, ali me tih nekoliko rečenica na naslovnici dovoljno potaklo da izvadim svoj blog iz formalina.
Budući da je naš moralni relativizam u posljednjem desetljeću dobio maha više nego ikad prije, uputno je prije svake rasprave upitati se - što je to obitelj. Uz postavljanje definicija po vlastitom moralnom sudu, dolazimo u
opasnost da budemo proglašeni politički nekorektnima, netolerantnima, kojekakvim -fobima, zadojenima...
Zato je, možda, najispravnije reći, da je obitelj za mene ono što JA želim da bude.
Otkad su me prošle one krizne godine, između 15-te i 19-te (možda još koja plus ili minus gore-dolje - ne sjećam se), kad u svojoj svijesti vrlo lako poljuljavamo svaku dotad poznatu društvenu normu , sve više zatvaram svoje horizonte. Postajem vrlo uskih pogleda.
Toliko su uski da mi riječ obitelj pristaje upravo uz zajednicu koju danas imam pred očima - Svetu Obitelj. Zajednicu uz koju svetost nije bajka, nego stvarnost koja se svakodnevno živi. Zajednicu uz koju obitelj nije puka skupina ljudi istog prezimena, već odabir koji se živi u trenutcima najveće radosti i najvećih iskušenja.
Što nam priča Sveta Obitelj?
Sam njezin početak nije bio baš romantičan. Mlad i preplašen Josip saznaje da mu je zaručnica trudna. I to ne s njim. A ona poriče, k tome, da je trudna i s bilo kim drugim. Ni manje ni više, u snoviđenju saznaje da je ona Bogorodica. Pa ti znaj što sad učiniti, kome vjerovati, kako se ponašati. Treba usto i izdržati priče iz sela...
Povjerenje.
Kako trudnoća odmiče, tako se gomilaju problemi. Nisu školovani, nemaju imanja, a k tome moraju na put.
Povjerenje.
I na putu počinju trudovi. Nije to romantična scena iz američkog filma, gdje njoj puca vodenjak i u roku od tri duboka uzdisaja na rukama drži prekrasno kosmato djetešce u narančastoj sobi moderne klinike, tik kraj najobrazovanije babice koju je svijet vidio, uz koju joj epiziotomija nije bila potrebna.
Ona rađa u pećini. Sama.
Povjerenje.
Trideset i nešto godina poslije, Žena gleda svog nepravedno osuđenog Sina gdje biva kažnjen. Plače, pati, ali ne osvećuje se.
Povjerenje.
Istina je, da život Svete Obitelji ne možemo preslikati u naše živote. Probleme koje mi danas imamo oni nisu imali. Međutim, možemo usvojiti njihove obrasce ponašanja. A oni su usko vezani uz riječ povjerenja. Mnogi će reći kako u Boga vjeruju, ali malo tko u Njega ima povjerenja.
Dogodit će se sljedeće godine u Hrvatskoj da će PET TISUĆA udanih žena u svojim tridesetim godinama, izgubivši povjerenje u Boga, ubiti svoju djecu u utrobi.
To će učiniti na zapovijed nasilnih muževa, na savjet ambicioznih prijatelja, iz straha, zbog malodušnosti, u nedostatku pravih informacija ili novca... zapravo je nevažno. Rezultat je isti.
Možda će im se činiti da malo što imaju ponuditi svojoj djeci. Možda žive u siromaštvu, možda nisu školovani, možda im se okolina smije. Kao još nekima prije dvije tisuće godina.
Ne zavaravajmo se, za trpljenje i žrtvu, za istinsko dobročinstvo i potpuno povjerenje nagrada nam najčešće ne dolazi u opipljivom obliku. Možda čitav život prođe, a da ne osjetimo blagodati sebedarja.
Međutim, tko ima u sebi Povjerenja, zna u koju je riznicu blago mudro sabirati. Ne događa se nikad da majka uzdahne sa žaljenjem što je rodila i to, treće, peto, sedmo, dijete...jer joj je radost umnožena.
Događa se, ipak, da sa žaljenjem uzdišu nad svojim ranijim strahovima koji su ih natjerali na nepovjerenje i, korektnim riječnikom rečeno, zahvate.
Mnogi su ljudi poput junaka iz početka mojeg posta. Duhovno osakaćeni i prazni, čine sebi i ljudima oko sebe nažao, ali svoju nesreću ne prepoznaju doli na tjelesnoj razini. I misle, da je suština života, upravo onakva kakvom je oni žive. Odabiru biti prazni i ne razumiju priču o punini života.
Neka nam svima slika Svete Obitelji bude uvijek pred očima, onima koji svetost nastoje živjeti neka bude uzor i putokaz, a onima koji žive u praznini neka pred očima zabljesne taj sveti prizor da prepoznaju vlastitu bijedu i kušaju živjeti istinsku puninu života.
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis blogaBez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.
Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com
posjetitelja unikatnih komada
Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja
Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape
Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):
Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku
Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.