samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

petak, 13.07.2007.

Dobro jutro, radni narode...

Ne, nije mjesto radnje Crna Gora, ustala sam u šest.
Srećom, živim blizu bolnice, začas se razbudim, spremim i skoknem s brda na brdo. Mrzim one prve jutarnje minute, istinski ih prezirem. Kažu da, ako se ujutro ne želiš ustati, imaš neke neriješene konflikte, možda čak i depresiju.
Depresiju? Ja?
Ne. Tu i tamo šupi me neka epizoda, ali sve u svemu sam jedno vedro čeljade.
Ipak, nikad nisam bila jutarnji tip. Nikad.
Ali, ono što posebno mrzim kod sebe je da, čim otvorim oči, moje misli stvore bujicu. Nema razbuđivanja, barem ne onog mentalnog. Odmah razmišljam gdje su crvene naušnice, što je on to sinoć htio poručiti tom porukom, jesam li psici jučer dala tabletu, trebam li indeks dati u referadu ili tajništvo, koji je glavni grad Uzbekistana.
Sve se to ujutro sredi, posložim sebe, svoje stvari i misli u glavi i odem.
Uvijek pjevam u autu, UVIJEK. Nekad se dogodi da vozim i plačem. Nekad se dogodi da vozim i umirem od smijeha. Nekad samo vozim. Ali uvijek pjevam.
Dolazim u 6:57 u glavnu zgradu, spuštam se u podrum u garderobu. Otvaram dvokrilna škripava vrata, koja se u znak pozdrava zamnom još triput zanjišu skvičeći. Zapahne me miris klora i čujem brbljanje teta čistačica.
Hodnik je potpuno prazan. Za dvadesetak minuta u njega će se sjatiti sva sila umornih bolesnika, zabrinutih majki, nepokretnih baki, bit će tu tisuću priča, a svaka će se pričati potiho, da drugog ne bi omela.
Ostavljam stvari, oblačim se, provjeravam je li sve u džepovima. Uvijek 4-slojne maramice. I mobitel.
Mrzim si to priznati, ali...ponekad ipak volim ovaj dugi nepregledni hodnik. I ono u vezi njega - miris bolnice, buku, žurbu, čast, susrete. I ono do čeg me vodi taj hodnik.
Uhvatim se da prezirem ono što je medicina ugrubo. Razmišljanje hladne glave, pokoja dobra riječ, konstantna briga za isplativost i donošenje loših vijesti.
Biti na tapeti, nikad ne radiš dovoljno mnogo i dovoljno dobro.

Onda me taj hodnik dovede do sobe jedne skoro pa umiruće starice...
Sa školskim primjerom zatajenja srca, NYHA IV. Pišem neke papiriće da ih kasnije referiram, neke riječi kao ortopnoična, turgor, protodijastolički galop. Zadovoljna sam jer ih upotrebljavam. Prepisujem terapiju s liste i razmišljam bih li to očekivala...bih. Sve do jedne stavke.
Sve izgleda isto...tijek bolesti, terapija, prognoza...ali žena preda mnom je jedna jedina.
I uz nju ja se pretvaram u osobu kakva volim biti.
Doziram humor, koliko je umjesno da razbije nelagodu i atmosferu teškoga u zraku.
Tješim je, pitam i neka nepotrebna pitanja.
Gledam ju u oči dok mi se trudi ispričati.
Sviđam joj se, stare bake vole komplimentirati okrugle cure.
Ona mi se nasmiješi. Žena od 81 godinu, NYHA IV, nasmiješi mi se i govori "sretno".

Hvala ti, bako.
Možda sam ipak prava osoba na pravom mjestu.

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.