samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

subota, 28.10.2006.

p(m)s.

Budući da naša zemlja ima svega pet psihijatrijskih bolnica, a puno psihijatrijskih pacijenata, pretpostavljam da mnogi ljudi barem jednom u životu zavire u unutrašnjost te ustanove.

Nažalost sam prije dvije, dvijeipol godine imala nekoliko upečatljivih susreta s jednim od odjela psihijatrijske bolnice Vrapče. Svakom je posjetitelju teško doći u bolnicu vidjeti svog dragog, bez obzira o kojem se mjestu radi i u kakvom je stanju naš bolesnik. Ali pozornost koju posvećujemo duševnim bolestima u svakodnevnom životu (nažalost, ne i zdravlju!!), čini dolazak na psihijatrijski odjel posebnim. Tako sam i ja, došavši prvi i sljedećih nekoliko puta na psihijatriju, stvorila žive uspomene na ljude koji tamo borave i uvjete u kojima se liječe.

Međutim, jučer sam išla na zatvoreni odjel za kronične duševne bolesnike. Ne, to nije ništa slično nijednom prijašnjem iskustvu s bilo kakvom zdravstvenom ustanovom, nijednoj sceni iz filmova ili romana. Ništa ne može opisati tu stvarnu bijedu.
Vrijeme i nebriga su osigurali da se uz duboko poremećene ljude razboli i interijer. Tamo je sve bolesno – cijevi, zidovi, podovi. Ljudi u svakakvim pozama, neuredni, zapušteni, prazni. I nekoliko osoba koje ovdje provode svoj radni vijek. Koje se trude unijeti tračak svjetla u živote tih izgubljenih. Pokušavaju ih razumjeti, nasmijati, ohrabriti, potaknuti. Neki kažu da ih ovi bolesni s vremenom razbole. Jer oni njih nikad neće ozdraviti.

To je najteži i najplemenitiji posao koji sam ikada vidjela.
Kako naći motivaciju za ustati ujutro i krenuti na takvo radno mjesto...

Bilo je i nekih dirljivih situacija na otvorenom dijelu. U boravku nekoliko žena sjedi za stolom i bave se ručnim radom. Prilazim jednoj koja veze i upitam je par pitanja o tome kako to zna raditi, koliko dugo se time bavi, tko joj nabavlja materijal...odjednom shvatim da su svi moji otišli i da sam sama u sobi s njima i već kao da ću joj reći doviđenja. I umjesto da ja njoj nešto kažem, ona se obrati meni.
- Vi ste tak ljepa...
- Pa hval...
- I dobra ste jako. Sigurno ćete bit dobra doktorica.

Zanimljivo da se zadnja dva-tri dana nisam osjećala ni lijepa, ni dobra a niti perspektivna suviše. Ali, kad je ona to rekla, povjerovala sam joj. Fakat jesam. Bila je iskrena. Nekak čista, ne znam.

Onda sam par sati kasnije sjedila u tramvaju i vrtila neke svoje filmove po glavi kad začujem razgovor dviju baka.
- Znaš ko su ti najgori ljudi na svijetu? NAJGORI?
- Pa ko?
- Doktori.

Hihi. Sad kad spojiš te dvije scene, bolesnicu i mene s ove dvije babe, dobiješ zaključak:

SIGURNO ĆU BIT DOBRA U TOME DA BUDEM NAJGORA :-)

Puno šljakam, malo spavam, određeni ljudi u mojem životu se žale da me prerijetko viđaju...idem poraditi na tome. Pozdrafček do daljnjega.

APDEJT: otiđite do OVOG LINKA i glasujte za NALU. Fala!

28.10.2006. u 11:54 • 14 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada web statistics


Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.