samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

srijeda, 07.12.2005.

Pa kaj svaki put moram imat naslov?

Skužila sam da prerijetko postam da bi sve kaj hoću reć napisala, a onda kad konačno sjednem ispred ove škrinje onda mi je glupo o svemu napisat po jednu rečenicu. Al nije to ni bitno jer sam došla do genijalnog zaključka - sve kaj ja ne velim, velite vi. Samo treba znat kliknut adresu i post je tu. Nekad si nekaj mislim, razmišljam (da, majke mi, i to se dogodi tu i tam :-) i pokušam u glavi sročit post, al vidim onda kod nekog drugog i skužim da vi u biti napravite taj posao bolje jer ja nemrem ove moje lepršave misli nikak ukrotit da bi mi post imao glavu i rep i suštinu.

No pustimo sad to. Jel se pripremate za blagdane? Mene ne trese šoping groznica iz jednostavnog razloga što nemam prebijene pare, pa se neću morat zamarat postblagdanskom depresijom i kojekakvim minusima. Jednostavno, kad se čovjek nauči bit dekintiran imun je na popuste ove i popuste one i šarene izloge i svašta nešto. Nema se para i gotovo.
Što se tiče poklona, nisam još sastavila popis kome šta, a bez njega ne idem u kupovinu darova. Ko i bez love, jel. Naime, nisam od onih koji uđu u dućan pa kupe pet gluposti samo da se "tog riješe". Ak se ne sjetim nečeg dobrog, radije ću pričekat. Tak da sad još smišljam pa kad smislim + kad malo podebljam nofčanik onda bumo kupili i poklone.
Ne znam kaj je to u zraku, al ovih dana me opsjedaju djeca. Svugdje. To je možda nekima normalna scena, al ja sam u pravilu navikla na susrete - joj vidi beba, buci buci aj bok. Neznam kak s njima komunicirat, bojim ih se. Al ovih dana se u par navrata dogodilo da nisam imala kam, da sam morala bit s njima i ispalo je čist oke, nisam nikog rasplakala ni niš, baš je oke bilo.

Aha, da, skoro sam zaboravila. Viš kak se nemrem skoncentrirat, dobra mi muzika svira u pozadini pa si pjevušim. Inače se grozim dočekivanja nove godine jer mi ide na žifce kak sve mora bit isplanirano do u tančine i kak dugo razmišljamo "kaj ću obuć" i "kak bu to sve zgledalo". I tolke se parade rade, kao sad bumo odma bolji ljudi, nekaj novo se piše u kalendaru, pa se staro treba ispratit i novo počet. Em moraš pazit da imaš nekaj crveno na sebi, em ko bu ti prvi čestital (ak bu ženska pozdravi se s ljubavnim životom u novoj godini itd), em da ne fulaš mjesto dočeka jer jednostavno si nemreš dozvolit da ti poslje netko prepričava kak je drugdje bilo više super neg tam di si ti, jer ono, to je najluđa noć i nemre od nekog drugog bit najluđija od tvoje. Mislim, sranje najobičnije. Odbrojiš, pocugaš si, otplešeš i kad se drugi dan probudiš, opet si ista osoba. Nije da bu brojček u kalendaru neku prekretnicu u životu napravil. To si čovjek sam napravi, bilo dvanejstog petog il četrnejstog osmog il tog posebnog prvog prvog.
I tak, ne veselim se dočeku, svejedno mi je zapravo, al se veselim tom periodu jer par dana prije i poslije idem na putovanje. A putovati jaaaaako volim tak da si sad odbrojavam, al ne do 31. nego do 27. :-)
Sad bi kao trebala pametno završit post, al budući da nit je pametno počeo, nit ima pametan sadržaj, ne bute me tukli jer je i kraj glup jel da. Ajmo ga ostavit nedorečenog. Još neću ni točku stavit na kraju rečenice. Živim na rubu

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.