samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo
subota, 24.12.2005.
Radujte se, narodi!
Sretan Božić, skromni!
Sretan Božić, darežljivi!
Sretan Božić, iskreni!
Sretan Božić, ponizni!
Kupili smo jedni drugima poklone. A što smo odlučili pokloniti Onome, čiji rođendan slavimo?
Nemojmo pustiti Slavljenika da čeka na svoj poklon. Još je malo do Božića, dočekajmo ga raširenih ruku. Nemojmo zaboraviti od čitave Božićne buke na Njega samoga!
Ljubim vas sve i želim svako dobro!
p.s.ako netko danas jede fritule, molim jednu za mene pojesti
subota, 17.12.2005.
Noćna mora.
Uglavnom se kao razlog nevoljenja lika i djela Željka Malnara navodi činjenica da je u svoju Noćnu moru doveo osobe niskog IQ, alkoholičare, besposličare, Rome. One koje u svakodnevnom životu zaobilazimo u širokom luku. Ili ih žalimo. Uglavnom, ekipa s margine društva. A Malnar se usudio učiniti ih glavnim zvijezdama svojeg programa, i to na način da se izruguje njihovim manama i poteškoćama.
Čini se poprilično nehumano izrabljivati smanjenu sposobnost rasuđivanja jednog Cezara, ili govorne mane Jajana, činjenicu da Braco nema zube ili da Ševi treba par minuta da pročita riječ od devet slova. Ali, u društvu u kojem živimo, bi li bez Noćne more ova gospoda ikada dobila priliku:
- voziti se avionom
- intervjuirati slavne osobe
- doživjeti da ih u tramvaju pozdravljaju s osmjehom, umjesto da ih preziru
- prisustvovati domjencima
- biti doživljeni kao OSOBE?
Možda zvuči paradoksalno, ali čini mi se da upravo time što ih čini dostupnima javnosti, time što im dopušta da se njihov glas čuje, što im se ljudi smiju i preko tjedna prepričavaju njihove (ne)zgode subotom, on uvodi te ljude u svijet onih koji su se do jučer smatrali superiornijima jer su pametniji, ljepši, obrazovaniji, "normalniji".
Ekipa koja zove telefonom da bi se uključila u emisiju u kasni noćni sat da bi ih sve lijepo poslala u rodno mjesto, može slobodno doma nabijati glavom u zid. Jer, koliko god ne htjeli to priznati, Jajan je veća faca od svih njih zajedno. On je slavan, uspio je od nikoga postati netko, i to sve zato što je bio ono što jest.
Koliko se ljudi može pohvaliti da su uspjeli time što su jednostavno bili ono što jesu?
Na oduran, grub, gnjusan način Malnar je te ljude "servirao" publici da im se smiju, da ih žale, da rade što god žele. Ali time im je dao priliku da od prezrenih i odbačenih "no name-ra" postanu dijelom društva. Jasno, sve ima granicu ukusa i ne gledam tu emisiju toliko često da bih mogla prosuditi je li je Malnar ikad prešao. Ali ideja, koliko god bila gruba, mi se sviđa jer konačno netko ima petlje prikazati te ljude takvima kakvi jesu, a ne uklapati ih u okvire u kakve bismo ih mi stavili.
(slika uz post uzeta s adrese Filmski net)
utorak, 13.12.2005.
Mehki snežek z angelčeki... + apdejt
...kak da popeva tih i fin
i zvoniju vsi daleki
vrhi zasneženih planin...
(slika uzeta odavde)
Kako mi nedostaje...pjevanje Božićnih pjesama...do ove godine sam uvijek pjevala u zboru i imali smo maratonske probe za Božićni koncert...ali ove godine više toga nema...i sad si mogu ja sama pjevat, al fali mi još glasova, jooooj tako mi fali živcirat se jer netko falša, pazit na disanje, zbunjivat se oko redoslijeda, smišljanje ulaza, pljesak publike nakon dobro odrađenog posla. Ljudi ko ljudi mi uopće ne fale, većinu ih čak redovito viđam. Ali onaj nenadmašiv osjećaj kad čuješ da se ubiješ od posla, o nakon toga da pjevaš jedan od triju-četiriju glasova i da zajedno čuda stvarate... Hoću ga natrag!
Inače, da se nadovežem na svoj prethodni post u kojem sam govorila o dočeku. Danas bum rekla par riječi o darivanju. Za uvod u temu molim pročitati posljednji post legende iz Rijeke, gospodina ROKROLA.
Nemoj da mi ne pročitaš.
Oke, sad kad smo pročitali, imam ja nekaj još za nadodati. Doduše, nisam sigurna je li "vrijeme darivanja" Božić ili cijeli prosinac ili koji već dani, ali ja bum se pravila da se to odnosi na sljedeći tjedan jer mi se baš tak hoće. Dakle, na mojem blogu sljedeći tjedan, oliti TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA jest vrijeme darivanja. Potrudit ću se da darujem druge ljude. A ovo je plan i program kojeg možete prisvojiti, i što je važnije, ostvariti. Jednostavan i lako izvediv. Ne uzrokuje minuse na amerikenu, gospoda iz dajnersa vam nebuju oči kopali. Garantiram svojim desnim kažiprstom da će se pokloni svidjeti svim ljudima dobre volje. Za koje uostalom Božić postoji.
Jedino kaj treba je malo uključit maštu u cijelu priču i prekrojit to po tom kak vi živite.
NEDJELJA, Treća nedjelja Došašća
Danas darujem pažnju svojim ukućanima. Često sam pažljiva prema ljudima koji mi mnogo manje znače nego moja obitelj, a za njih, koji mi najviše znače, nemam volje ni vremena. Vrijeme je da to ispravim. Odvažit ću se i oprati suđe poslije nedjeljnog ručka, a nakon toga skuhati kavu i poslušati koje nevolje more moje roditelje.
PONEDJELJAK
Ponedjeljak je prvi dan u tjednu - teško mi je ustajati. Zbog toga sam grozna ujutro prema ljudima koje sretnem i prva dva sata nakon ustajanja se ponašam po nekom čudnom obrascu. Ukrotit ću danas tu svoju osobinu - prva osoba koju sretnem u autobusu (a da je ne poznajem), dobit će jedno sopransko Dobro jutro!.
UTORAK
Koliko imam prijatelja koje već dugo, dugo nisam niti vidjela, niti čula? Nekad poželim, ali mi se druge stvari jednostavno ispriječe da ih nazovem, pitam za zdravlje i pozovem na kavu. Danas ću nazvati svog starog školskog prijatelja i dogovoriti jednu predblagdansku kavicu.
SRIJEDA
Srijeda je sredina tjedna, meni od pet radnih najdraži dan. Danas, kad budem razgovarala s pacijentima, potrudit ću se u toku razgovora pokazati im da mi je stalo i potapšati ih po ramenu. Tom gestom im želim pokazati da suosjećam s njihovim tegobama i da razumijem njihove strahove za zdravlje.
ČETVRTAK
U četvrtak ću izaći van kad me klinci iz ulice budu zvali. Obično se skrivam kad me zovu jer sam zaposlena, jer me brzo izmore svojim vikanjem i ciktanjem. Međutim, danas im darujem strpljenje. Poslušat ću što je novo u vrtiću, kako napreduje engleska igraonica, nacrtat ću im školicu i po tisućti put objasniti kako se broji do sedam.
PETAK
Danas darujem čovječanstvo - odvojit ću dva sata vremena, skupiti sav papir, plastične boce, stare lijekove i baterije i tako razvrstane, odnijeti u prikladne kontejnere. Međutim, nije samo odvajanje papira i plastike jedina reciklaža koja mi je za današnji dan na umu. Naime, ako doslovno prevedem riječ, dobijem - ponovno kruženje. A ja dugo nisam okružila kvart na biciklu. Dakle, poklonit ću svome duhu odmor u zdravom tijelu nakon jednosatnog bicikliranja.
SUBOTA
Posljednjega dana u mojem tjednu darivanja ispeći ću posljednje kekse koje sam isplanirala za ove blagdane. Nakon toga, odnijet ću ih svojem susjedu koji ima skoro devedeset godina. Nisam sigurna je li više željan keksa ili društva, no vrijeme je da saznam.
Darovati znači dati nekome nešto bez da očekujem nešto zauzvrat. Darivanje, bez iznimke, uključuje ljubav. Stanimo na kraj pukoj RAZMJENI koju mahnito provodimo u dane Božića.
Prave ljudske vrijednosti, koje bismo trebali svi davati i primati u izobilju, doista su sve manje prisutne u našem svakodnevnom životu. Tražimo zamjene za njih, ali ih ne nalazimo. A cijela ta potraga ide samo na ruku onima koji te skupe zamjene prodaju.
Napravimo podlogu šarenim paketićima koji će stajati pod borom u svetoj noći. Podlogu od ljubavi, razumijevanja, poštovanja, strpljivosti, praštanja, smijeha, nesebičnosti. Puno je teže nju pripremiti nego ispeglati karticu. Ali jedno je sigurno - u odabiru poklona, što god stavili na tu podlogu, pogriješiti ne možemo.
srijeda, 07.12.2005.
Pa kaj svaki put moram imat naslov?
Skužila sam da prerijetko postam da bi sve kaj hoću reć napisala, a onda kad konačno sjednem ispred ove škrinje onda mi je glupo o svemu napisat po jednu rečenicu. Al nije to ni bitno jer sam došla do genijalnog zaključka - sve kaj ja ne velim, velite vi. Samo treba znat kliknut adresu i post je tu. Nekad si nekaj mislim, razmišljam (da, majke mi, i to se dogodi tu i tam :-) i pokušam u glavi sročit post, al vidim onda kod nekog drugog i skužim da vi u biti napravite taj posao bolje jer ja nemrem ove moje lepršave misli nikak ukrotit da bi mi post imao glavu i rep i suštinu.
No pustimo sad to. Jel se pripremate za blagdane? Mene ne trese šoping groznica iz jednostavnog razloga što nemam prebijene pare, pa se neću morat zamarat postblagdanskom depresijom i kojekakvim minusima. Jednostavno, kad se čovjek nauči bit dekintiran imun je na popuste ove i popuste one i šarene izloge i svašta nešto. Nema se para i gotovo.
Što se tiče poklona, nisam još sastavila popis kome šta, a bez njega ne idem u kupovinu darova. Ko i bez love, jel. Naime, nisam od onih koji uđu u dućan pa kupe pet gluposti samo da se "tog riješe". Ak se ne sjetim nečeg dobrog, radije ću pričekat. Tak da sad još smišljam pa kad smislim + kad malo podebljam nofčanik onda bumo kupili i poklone.
Ne znam kaj je to u zraku, al ovih dana me opsjedaju djeca. Svugdje. To je možda nekima normalna scena, al ja sam u pravilu navikla na susrete - joj vidi beba, buci buci aj bok. Neznam kak s njima komunicirat, bojim ih se. Al ovih dana se u par navrata dogodilo da nisam imala kam, da sam morala bit s njima i ispalo je čist oke, nisam nikog rasplakala ni niš, baš je oke bilo.
Aha, da, skoro sam zaboravila. Viš kak se nemrem skoncentrirat, dobra mi muzika svira u pozadini pa si pjevušim. Inače se grozim dočekivanja nove godine jer mi ide na žifce kak sve mora bit isplanirano do u tančine i kak dugo razmišljamo "kaj ću obuć" i "kak bu to sve zgledalo". I tolke se parade rade, kao sad bumo odma bolji ljudi, nekaj novo se piše u kalendaru, pa se staro treba ispratit i novo počet. Em moraš pazit da imaš nekaj crveno na sebi, em ko bu ti prvi čestital (ak bu ženska pozdravi se s ljubavnim životom u novoj godini itd), em da ne fulaš mjesto dočeka jer jednostavno si nemreš dozvolit da ti poslje netko prepričava kak je drugdje bilo više super neg tam di si ti, jer ono, to je najluđa noć i nemre od nekog drugog bit najluđija od tvoje. Mislim, sranje najobičnije. Odbrojiš, pocugaš si, otplešeš i kad se drugi dan probudiš, opet si ista osoba. Nije da bu brojček u kalendaru neku prekretnicu u životu napravil. To si čovjek sam napravi, bilo dvanejstog petog il četrnejstog osmog il tog posebnog prvog prvog.
I tak, ne veselim se dočeku, svejedno mi je zapravo, al se veselim tom periodu jer par dana prije i poslije idem na putovanje. A putovati jaaaaako volim tak da si sad odbrojavam, al ne do 31. nego do 27. :-)
Sad bi kao trebala pametno završit post, al budući da nit je pametno počeo, nit ima pametan sadržaj, ne bute me tukli jer je i kraj glup jel da. Ajmo ga ostavit nedorečenog. Još neću ni točku stavit na kraju rečenice. Živim na rubu
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Opis bloga
Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.
Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com
posjetitelja unikatnih komada
Blogovlje i linkovlje
Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja
Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape
Arhiva
Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):
Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.