Pregled posta

Noćna mora.

Svi već znamo da je predsjednik Republike Pešćenice, Željko Malnar, otvorio svoj blog na ovoj adresi. Posjetila sam ga i pročitala dva posta, ali i par pripadajućih komentara. Slično kao i kad uživo s nekim započnem temu Malnara i Noćne more, dojmovi su polarizirani - ili mu se dive, ili ga preziru.

Uglavnom se kao razlog nevoljenja lika i djela Željka Malnara navodi činjenica da je u svoju Noćnu moru doveo osobe niskog IQ, alkoholičare, besposličare, Rome. One koje u svakodnevnom životu zaobilazimo u širokom luku. Ili ih žalimo. Uglavnom, ekipa s margine društva. A Malnar se usudio učiniti ih glavnim zvijezdama svojeg programa, i to na način da se izruguje njihovim manama i poteškoćama.
Čini se poprilično nehumano izrabljivati smanjenu sposobnost rasuđivanja jednog Cezara, ili govorne mane Jajana, činjenicu da Braco nema zube ili da Ševi treba par minuta da pročita riječ od devet slova. Ali, u društvu u kojem živimo, bi li bez Noćne more ova gospoda ikada dobila priliku:
- voziti se avionom
- intervjuirati slavne osobe
- doživjeti da ih u tramvaju pozdravljaju s osmjehom, umjesto da ih preziru
- prisustvovati domjencima
- biti doživljeni kao OSOBE?

Možda zvuči paradoksalno, ali čini mi se da upravo time što ih čini dostupnima javnosti, time što im dopušta da se njihov glas čuje, što im se ljudi smiju i preko tjedna prepričavaju njihove (ne)zgode subotom, on uvodi te ljude u svijet onih koji su se do jučer smatrali superiornijima jer su pametniji, ljepši, obrazovaniji, "normalniji".
Ekipa koja zove telefonom da bi se uključila u emisiju u kasni noćni sat da bi ih sve lijepo poslala u rodno mjesto, može slobodno doma nabijati glavom u zid. Jer, koliko god ne htjeli to priznati, Jajan je veća faca od svih njih zajedno. On je slavan, uspio je od nikoga postati netko, i to sve zato što je bio ono što jest.
Koliko se ljudi može pohvaliti da su uspjeli time što su jednostavno bili ono što jesu?

Na oduran, grub, gnjusan način Malnar je te ljude "servirao" publici da im se smiju, da ih žale, da rade što god žele. Ali time im je dao priliku da od prezrenih i odbačenih "no name-ra" postanu dijelom društva. Jasno, sve ima granicu ukusa i ne gledam tu emisiju toliko često da bih mogla prosuditi je li je Malnar ikad prešao. Ali ideja, koliko god bila gruba, mi se sviđa jer konačno netko ima petlje prikazati te ljude takvima kakvi jesu, a ne uklapati ih u okvire u kakve bismo ih mi stavili.

(slika uz post uzeta s adrese Filmski net)

Post je objavljen 17.12.2005. u 17:47 sati.