samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

subota, 30.04.2005.

Ima jedna kućica draga srcu mom...

Kad sam se prije četiri godine doselila ovdje gdje sada živim, mislila sam da mi ova kuća nikad neće moći biti dom. Bila je tako prazna, velikih pustih zidova, tako daleko od mojeg djetinjstva četiri kilometra zračne linije južno... Sve mi je smetalo. Zašto moram zaključavati ogradu? U stanu nije bilo ograde, jedna vrata manje za zaključati. Zašto su prozori tako veliki na kući? U mojoj staroj sobi bio je jedan veliki, uvijek zatvoren. I jedan manji, na kojem sam znala satima stajati i pričati s prolaznicima. Mojim susjedima, prijateljima, vlasnicima pasa, dečkima... Pod tim malim prozorom doživjela sam buđenje u pola jedan ujutro samo da čujem kako mi T pjeva. Nisam smjela sići, pa smo pričali preko prozora. Pitam se sjeća li se i danas te scene. Ja da, živo.

Pod ovim prozorom nitko mi neće moći pjevati. Jer su vrata od ograde zaključana.

Prošli su dani i tjedni. Počela sam osjećati neku toplinu iz tih hladnih velikih zidova. Obojala sam sobu u zeleno, stavila žute ormare, učinila je veselom. Došle su neke nove uspomene. Veliki prozori nisu uopće loši, sunce kroz njih samo za mene sja. Na zidovima drage fotografije, šećeri (sakupljam šećere iz kafića i lijepim ih na zid), kino ulaznice, sve opet nekako moje. Sada kad je proljeće sunčam se na terasi i učim u miru i tišini uz cvrkut ptica. I ne bih natrag, sad nakon četiri godine ne želim se vratiti u ono što sam ostavila u onom stanu. To je bilo tada, a ovo je sada. Gradim nove mostiće koji će se jednog dana opet srušiti i opet ću biti žalosna ali ću se ponovno naviknuti.
Zapravo ovo sve pišem jer sam primijetila u zadnje vrijeme da sam počela osjećati ono što sam mislila da je nemoguće - ovo jest moj dom i moje utočište. Dolazim doma iscrpljena, nekad od rada, a nekad od osobnih nevolja, ali čim zakoračim u svoju zelenožutu sobu, sve se nekako čini lakše i podnošljivije. Obožavam ovaj svoj kutak, vjerujem da nikome drugome ne bi ništa posebno predstavljao, ali meni tako puno znači...

A moja mama bi na to rekla:

utorak, 26.04.2005.

Svijet je lopta šarena...

Ne znam jeste li čuli već prije za turkmenskog vođu Nijazova, ali ovih je dana izgleda opet aktualan.



Turkmenistan je zemlja u središnjoj Aziji, s glavnim gradom Ashgabatom,a broji stanovnika slično koliko i Hrvatska - oko četiri i pol milijuna.
Gospon Saparmurat Nijazov prvi je put izabran za predsjednika sovjetske socijalističke republike Turkmenistan 1990. Onda smo se malo poigrali s Ustavom pa je 1992. Nijazov opet izabran, sa 99,5 posto glasova.
I čovjek posto doživotni predsjednik. Što, uostalom, po broju glasova i nije ne-zaslužio, jel tako?
E, al nije tak loš. Nedavno je objavio da će 2008.održat predsjedničke izbore.
Eh, al ne samo to. On se i malo poigrao s ljudima. Pun je bisera čovjek. Izdvajam sljedeće:

1. zatvorio je sve bolnice u zemlji, osim onih u Ašgabatu, kao dio njegove nove politike u svezi glede zdravstvenog sustava
čovjek barem povuko muški potez, nema bolnica za nikoga, a ne ko kod nas gdje će za deset godina pravo na zdravstvenu zaštitu imat samo bogati

2. zatvorio sve knjižnice u seoskim područjima - narod ionako ne zna čitati, bilo je obrazloženje

3. cijelu 2003. godinu posvetio je svojoj 1948. godine preminuloj majci, pa se kroz godinu dana izodržavalo gomila kazališnih predstava, izdavalo se knjiga ( al samo za kupit, rekli smo da nema knjižnica ), predavalo se po školama sve da bi se proslavilo ime vođorodice

4.promijenio je imena mjeseca u godini - siječanj se zove po njemu, a travanj po Mami, a ostali mjeseci po ostalim narodnim herojima

5. ovo su dani u tjednu: glavni, mladi, dobri, blagoslovljeni, četvrti, duhovni i odmorni dan.

6.njegova slika nalazi se svugdje - od zidova kuća do čašica jogurta, nasmiješeno lice plemenitog vođe resi svaki kutak njegove zemlje (a nije tak ružan, a?)

7.zabranjeno je slušati radio u vozilu

8. sebe je nazvao Turkmenbaši - tata svih Turkmena

9. napisao je knjigu Ruhnama, svetu knjigu za Turkmene, jer predstavlja moralni, kulturni i duhovni vodič, te ju u školi djeca pod mus proučavaju

10. zabranio je dugu kosu, zlatne zube (e to potpisujem) i balet

A danas je aktualan jer je ukinuo odredbu po kojoj stranac da bi oženio Turkmenku mora ispljunut 50 tisuća dolara.

To je ono što nam je servirano o njemu u medijima.
Ali zato: "U Turkmenistanu su građanima besplatni stanarina, električna energija, plin, voda, odvoz smeća. Također, za jedan dolar možete dobiti 65 litara benzina. Gradovi i sela su čistiji od bilo koje zapadne metropole." (B.Đanić, 2004.)
Dodajmo i to da se Turkmenistan kao zemlja abnormalno obogatio otkad je Nijazova na vlasti.

Eh sad... ja volim građanske slobode...
Al mislim da bi mnogi u našoj zemlji za struju i vodu i hranu potpisali nove dane u tjednu i ukidanje glasačkog prava... Ne kažem da je Nijazov dobar, nego da nam je država u banani.

ponedjeljak, 25.04.2005.

Napokon!

Jednom davno sam na svom starom blogu pisala o zlostavljanju djece u Caritasovom domu Brezovica. Već sam mislila kako će proći nekažnjeno, ali neće. Pravda jest spora, ali smrdi mi na konačan rasplet. Istina, ukradena djetinjstva nitko neće moći vratiti, ali nadam se da će se konačno završiti ta priča o zlostavljanju u Brezovici i da više nijedno dijete neće moći trpjeti takve strahote.
Možda sudski neće biti gonjena Jelena i njezina ekipa, ali ako ništa drugo barem će biti pod budnim okom javnosti ako svi budemo svjesni toga za što su optuženi.

Vijest sam pročitala na Iskonu pa vas upućujem na tu adresu ako vas tematika više zanima.
Baš sam emotivno primila ovu vijest, još uvijek mi srce lupa. Živjela ISTINA!

...pusa blogoljupci...

subota, 23.04.2005.

Što me ovaj lik živcira!

Čitam evo prije par minuta na Indexu kako je svima nam znani dečko s Trešnjevke došao na utakmicu nogometnog kluba Osijek drito u ložu, a bez ulaznice. Šef osječkog kluba Maršić mu je rekao da ne može biti u loži bez da plati ulaznicu jer nije službeni član Dinamove delegacije. Pa se dečko s Trešnjevke pravdao - ali ja sam Boris Mikšić!
Lik koji je prije par dana izjavio da će izvući Dinamo iz dreka jer je granica njegovog ulaganja - samo nebo, sad je preškrt da bi platio ulaznicu za tekmu.
Inače mislim da mu mediji u Hrvatskoj previše prostora daju. Ispočetka mi se čovjek činio kao poštenjačina, osoba s vizijom, ali s vremenom je sam razbio tu iluziju svojim ponašanjem i nastupom u javnosti. Čini mi se da je najobičnija primitivčina koja misli da lova otvara sva vrata. E pa, neka Dinamo i propadne, ali nadam se da neće doći iz ruku jednog idiota u ruke drugog.

Ne mogu više podnositi njegove izjave u medijima, koje se u devedeset posto slučajeva svode na: "Ja imam puno love, vi mene trebate." Pa mislim... ako ti je za Dinamo gornja granica ulaganja samo nebo, što onda nisi uložio dvjesto-tristo milijuna dolara u hrvatsku poljoprivredu, turizam, industriju, nešto? I samo priča i priča i priča i priča i ne radi ništa i nije mi jasno kako već sam sebi nije dosadan!

srijeda, 13.04.2005.

sve o nama i u nama
što je bilo onda i što će možda biti

to su nagnute boce iz kojih kapa Istina
čujem kako dotiče tlo kap po kap i svaka mi para uši i dušu i ne mogu više slušati te zvukove i ne želim
pokrivam glavu i kao malo dijete se sklupčam ali to kao da kapa iznutra a ne izvana to kao da kapa tako da samo ja čujem
dobro i ti isto čuješ te kapi zato što si u meni



uvijek uvijek si u meni znam ne govorim to jer ne mogu ali jesi i svaku tvoju riječ kao spužva upijam i vjerujem ti toliko da boli i sve svoje snove nekad podložim tome da mogu osjetiti da smo Mi dok me ne odnese danas
vjeruj želim baš kao i ti još i više

iz boca uvijek kapa samo kad je još malo preostalo i dok se cijelim bićem opirem čuti to kapanje opet nekako uzbuđeno čekam čuti zadnju da mi netko kaže ovo je sve i da pritom ne laže i da me gleda u oči

možda je nepotrebno možda nikog nije usrećilo mrzim možda

sutra ću možda opet misliti na tebe

subota, 09.04.2005.

Ovako se valjda piše dnevnik...

Divno oblačno jutro.
U šest popodne počinje pijanka, trebala bi završit do sutra u deset.

Jučer sam se ošišala, odnosno dopustila sam biti ošišana. Malo me žifcira boja kose, fale mi moji plavi pramenovi, morat ću to sljedeći tjedan srediti ako će bit vremena.
Oprala sam auto. Prvi put otkad ga imam nisam ga predala u ruke stručnjaku već sam sama uzela svu potrebnu aparaturu i krenula na posao. Čak sam ga i usisala iznutra. Nije dobro ispalo, moram još poraditi na prozorima jer sam netom nakon pranja spustila prozore i nisam ispravila grešku pa imam ružne tragove (glupača...).

Bolesna sam. Svrbi me Eustahijeva tuba, popizdit ću. Lijevo oko mi je ko sarma, a kako je to disati na obje nosnice, nemam pojma... Meni je desna funkcionalna, a lijeva je samo lijepa :-)
I grlo me boli i kašljem ko sedamdesetogodišnji okorjeli pušač Drine.

Nije bitno, imam novu frizuru, odoh je pokazat svijetu!

srijeda, 06.04.2005.

Svjetski dan zdravlja

7. travnja datum je kojem je Svjetska zdravstvena organizacija, WHO, dala ime Svjetski dan zdravlja. Cilj je ovog dana, koji se slavi svake godine od 1950., podići razinu svijesti jedne specifične zdravstvene teme kojom se WHO bavi. Ovogodišnja je tema Svjetskog dana zdravlja zdravlje majke i djeteta, čime se želi upozoriti na činjenicu da svake godine pola milijuna majki umre tijekom trudnoće i prilikom poroda, a čak 11 milijuna djece godišnje umre prije nego proslavi svoj peti rođendan.

Malo sam pogledala hoće li biti kakvih događanja povodom Svjetskog dana zdravlja u Hrvatskoj, no izgleda da ovakve teme nisu dovoljno zanimljive organima vlasti, tako da vjerojatno neće ništa organizirati. Međutim, domaća farmaceutska tvrtka organizirat će "štandove zdravlja" u većim gradovima, gdje ćete moći izmjeriti krvni tlak i razinu šećera u krvi, te popričati sa stručnjacima. Eto, obično zdravlje doživljavamo kao sredstvo, a ne kao blagostanje, jer često nemamo vremena njime se baviti. Ali je zato sutra pravi dan da nešto promijenite. Malo prošećite, pojedite zdravi ručak, nemojte se živcirati. I posjetite štand zdravlja u vašem gradu.

ponedjeljak, 04.04.2005.

Ja ovu pjesmu nikome ne pišem...

Onda je bila ta sezona
da se volimo
imao si vremena za mene
imao si tisuće vremena
i želju
i mene si imao stvarno si me imao

Život sada -
to je kliziti tonuti nestati
tek sporadično zanijeti se nadom
dok mi očaj ne okupa oči
i konačno progledam vidom stvarnosti:

moje će riječi izroniti iz izvora sjećanja
zaigrati se tvojom sviješću
i dugo zvučati
zvučati
zvučati

same sebi...

petak, 01.04.2005.

Pripremila sam neki tekst, pa sam ga obrisala. Zapravo ne znam trebam li biti tužna što nam papa odlazi ili sretna što tako dugo i tako odgovorno obnaša svoju dužnost.
Uzet ću neke stihove iz njegove knjige Rimski triptih da ih podijelim s vama, meni su dragi pa se nadam da će se i vama svidjeti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.