samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo
ponedjeljak, 14.03.2005.
Nemam vremena pisati.
Ma u biti nađe se par minuta za post, ali je pisanje fakat jedna od stvari kojima se želim posvetiti, strukturirati ono što hoću reći, a ne samo nabacati misli pa kako bude. Onda me nekad i uhvati inspiracija, ali dok se domognem pisaljke nešto mi se nešto drugo nađe na putu pa se toga prihvatim. I tako stalno.
A onda navečer nekad sjednem za kompjutor pa čitam druge blogove pa mi često sinu ideje ali sam toliko umorna da mi se opet ne da...
Pa sam ja zapravo jedna lijena živina. Zapravo, u zadnje vrijeme shvaćam da sam fakat lijenčina, totalna. Nije da planiram nešto poduzeti po tom pitanju (ne znam može li se uopće ?!?), al reko – neka malo samosažalijevanja po tom pitanju.
Htjela bih pisati o pacijentima. O ljudima s kojima sam se ovih dana susretala i o svemu lijepom i ružnom što donose takvi kontakti. Pričati čitave priče o životima i bolestima, o tome kako se ljudi ponašaju, kako komuniciraju, što priželjkuju, i to kako se osjećam prirodno uz njih. Ali ne mogu. Zaredali su se takvi dani da je perspektiva na tom polju poprilično tamna. Vidim da mi je tamo mjesto, dobro mi je dok sam s njima, to sam ja. Ali razmišljati o tome nakon što dođem kući, ili pričati doživljaje – onda kad se utisci pomiješaju sa svim mojim strahovima, očekivanjima, potrebama – shvaćam da je to čitav labirint emocija. Pa se hodnici tako nasumično poslažu, bude trenutaka kada pomislim da ću se moći sa svim tim nositi, samo treba vremena. Onda dođu neki drugi, kao ovih dana, kad samo razmišljam o tome da sam sve veća neznalica i da ne mogu pružiti tim ljudima ono što im treba. Ne sad, nego da to nikad neću moći. Ma ne znam... I tako me taj labirint uvijek iznova očarava, jer i sebe spoznajem, ali me i boli jer čekam neki znak da će se nešto u mojoj glavi promijeniti i da ću se moći ograditi od onoga što čujem i vidim.
Čudni su to trenuci. Nešto kao PTSP. PTSP-ovac zna da mu je rat donio zlo, ali da može, odmah bi se vratio na ratište. Tako se ja osjećam. Stvarno njegujem taj život izvan faksa, ne želim dopustiti medicini da me proguta. Ali kad o tome razmišljam, sjetim se patnje koje vidim i istovremeno želim natrag se vratiti. Kao da sve ostaje negdje u zraku, nedovršeno, kao da se uvijek moram ispraviti, pitati još nešto, reći još koju riječ...
Ovo nije pesimističan post. Ja volim ovo što mi se događa, samo što nekad bude malo previše. Eto, rasteretih malo svoje misli i prije nego se bacim na ručak sve vas virtualno grlim i želim ugodan dan.
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Opis bloga
Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.
Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com
posjetitelja unikatnih komada
Blogovlje i linkovlje
Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja
Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape
Arhiva
Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):
Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.