subota, 16.01.2016.
..osjećam tvoj dodir ..dodir koji me nosi daleko od naše stvarnosti...pamtit ću ga kao onaj ljetni pljusak koji miluje lice i čiji dodir se ne zaboravlja ni onda kad ispare i zadnje kapi...dotaknuo si mi dušu i živim u nijemom iščekivanju nečeg dragog,nečeg što dolazi,traje i nikad ne nestaje..nema tog zaborava koji mi to može odnijeti...ponekad poželim da ti mogu reći sve što želim ali riječi ostaju naslonjene na rub usana...znam da nikad neće biti izgovorene zbog straha da ta ljubav nikada neće biti uzvračena...
petak, 15.01.2016.
..vinuti se u visine dok bol i patnja ostaju daleko ispod oblaka,pobjeći od ljudi i biti sam sa sobom,pustiti da misli pokidaju sve lance koji nas sputavaju ..prijeći granicu svijesti i biti u nekom boljem Svijetu,Svijetu bez bola i patnje...u Svijetu u kojem glagoli"voljeti " i "vjerovati" imaju značenje..
..probuditi se u Svijetu u kojem ne postoje isprazne duše ,u kojem je prirodna ljepota vrijednija od danas toliko popularene plastične ljepote..
..a jebiga , mogu ja sanjati ali svako novo jutra me opet vraća realnosti života ..
..toliko sam puta rekla „neću više“ i toliko sam puta opet iznova dala prednost osjećajima…
I, opet ću sama sebi reći „glupačo nisi normalna; izbaci iz te svoje slatke glavice priču koja nema ni početak ni kraj“ .
Vjerojatno je vrijeme da i meni dođe ,kako se ono kaže „iz guzice pa u glavu“ da nije vrijedno izgubiti toliko vremena sanjajući o bajci , dovoljno sam „velika“da shvatim i prihvatim da su bajke ipak samo bajke koje se nikad ne ostvare..
Mišu,nisam planirala …. jednostavno se dogodilo i ja sam se zaljubila ..ali eto, obećajem tebi ,obećajem i sebi, ne želim više ići dalje sa tobom u mislima ..možda si samo dozvolim da te vidim u snovima, ali i o tome ću još razmisliti..
Znam da si volio i znam da poznaješ osjećaj ….i zato vjerujem da ćeš me ipak probati razumijeti i shvatiti ..samo brinem ..više ne tražim od tebe nešto što si već davno nekome poklonio ..
Čudne su te emocije ..nekako uvijek mi se čini da sam u nekom začaranom krugu ljubavi, i koliko se više trudim da je ulovim ,ona mi sve više i više bježi ..a, toliko čeznem da nađem i osjetim ljubav ..
A ja ..ja ću i dalje tražiti put do srca ,srca u kojem postoji skriveni kutak rezerviran samo za mene , do srca na koje sam možda ja jednom davno „legla „.. i svim srcem želim vjerovati da ću ga naći ..jednom
četvrtak, 14.01.2016.
Uvijek sam se vodila nekim pogrešnim pretpostavkama i puštala zlobnike da me gaze .
Voljela sam i dozvoljavala tuđu pakost ..plakala zbog tvoje okrutnosti..
Mislim da je došlo vrijeme na napravim odmak ,pustim te da razmisliš ..
Ukrotila sam svoje mane , nedostatke uklonila i iskrivljeno popravila .
Pa čak ako i ne uspijem biti vrijedna tvoje ljubavi pružila sam ti ljubav ..nekada je lakše pružati ljubav..bez obzira na povrat ..
Promijenila sam kut gledanja , stav i više me neki tvoji postupci ne uzrujavaju .. …
.. još uvijek se ponekad javi onaj zločesti glasić prepun negative ali trudim se ne slušati ga ..
Po nekom zakonu uzroka i posljedica tipa „žanjemo ono što sijemo“ ljubav bi trebala biti uzvraćena ..
Trudim se ne misliti na tebe ,trudim se svoje misli zaokupiti onim što volim..buditi se sa drvećem,cvijećem ,sa morem i oblacima ..
Da li postoji savršena ljubav? ..vjerujem da postoji i vjerujem da ona isključuje strah jer tamo gdje postoji ljubav ne postoji strah ,ne postoje zahtjevi ..
Sve dok ne nađem tu savršenu ljubav odbaciti ću sve iluzije i doći u dodir sa stvarnošću da lakše ovu ljubav kao i sve one prije ponesem i u susret i u rastanak ..
Znam da postoje vrata ljudskog srca ali nažalost znam da se ona mogu otvoriti samo iznutra ..
Postoje želje ali važno je znati ;
"Ma koliko se činila nemogućom nečija želja, ostvarit će se uz pomoć vatre ljubavi. Ako se pak ne ostvari, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka." – Talidari
..znam da ćeš shvatiti ..
Nakupilo se i kilograma ovih dana ,mada me to ne brine previše …otići će brzo ..
Ono što me brine je nered u glavi ..dal je krivac prvi mjesec za kojeg kažu da je najdepresivniji mjesec u godini ili snovi koji su ostali samo snovi, ciljevi koje nisam uspjela realizirati na način na koji sam željela ..ali ,shvatila sam ..
Kad „loše“ misli postanu navika od koje se teško odviknuti i kao riječna bujica nose sve sa sobom ostavljajući iza sebe kaotičan nered , definitivno je krajnje vrijeme za reset uma..
Davno sam naučila da kvaliteta života ovisi o našim mislima, naučila sam da misli kreiraju stvarnost ,ali ponekad, ne planirano ,izgubiš se u vlastitim mislima i tražiš način kako nastaviti upravljati vlastitim životom ..kad izgubiš kompas koji ti pokazuje kojim smjerom ići ,teško se vratiti na pravi put
I eto nekako baš danas sam pročitala nešto što me dotaklo i vratilo ,a išlo je nekako ovako“ I sve dok sam svjesna da tamo gore postoji netko tko će me uvijek čuvati ,ovdje dolje ne postoji nitko tko me može slomiti“..
Cijelo moje biće čezne za ljubavlju , nježnim dodirima ,onim leptirićima u trbuhu koje osjetiš kada se usne spuste i krene pjesma u ritmu poljubaca ..kad te ošine pogled koji prodire u dušu i razara srce..tvoj pogled ljubavi ..pogled napola zatvorenih očiju ..pamtim ga..sada me još samo pokoja tvoja slika sjeti na njega.
Ljubav, želim te .Gladna sam tvoje ljubavi i željna tvojih dodira..Želim da me voliš , želim se topiti u tvojem zagrljaju.
Želim da mi tijelo gori pod vatrom tvojih poljubaca i snagom tvojih dodira.Molim te ,mazi me opet svojim rukama ,privuci snažno i osjeti kako se mirisi miješaju dok sva naša osjetila vrište .
Voljela bi se opet priviti uz tebe ,osjetiti dodir tvoga tijela ,osjetiti svaki drhtaj kad se usne spuste ostavljajući trag na vreloj koži .
Želio si me ..što se promijenilo ?
Da li znaš koliko boli pomisao da me više ne želiš ?
Utjehu tražim u zagrljaju i poljubcima drugih...možda samo neka moja osobna satisfakcija …ako uopće i je..
..i znam da ću slomiti srce dvojici….slomio si ga i ti meni ,razbio ga u komadiće .. komadiće koje više nitko neće moći sastaviti ..nitko osim tebe ..
..molim te ,izađi barem jednom iz tih svojih okvira i iznenadi me ..barem jednom da te osjetim ...
Da li je vrijedilo ?
Uhvatila sam se u mrežu satkanu nitima patnje i bola i ne mogu se osloboditi ma koliko se god borila .
Zarobljena u okovima mreže ,omotana tvojim ledenim dahom i praćena tvojom sjenom ,umirujem sva svoja osjetila i čekam posljedni udarac ..
Molim te završi, jer ne mogu se više utapati u moru pitanja tražeći odgovore koje vjerojatno nikada neću dobiti …
Tko si ti da rušiš sve moje principe i potapaš sve moje ideale ,razbijaš i skupljaš krhotine moje duše..
Srce mi je okovano ledom ,a skrivene želje ocrtavaju tragove i otkrivaju putokaz koji vodi još uvijek prema tebi .
Korak je još uvijek prelagan i jednostavno ne mogu okrenuti glavu i otići,a voljela bi ,ali ne mogu se oduprijeti sili koja me vuće tebi ..
..pokušavam kontrolirati misli ali me uvijek iznova ošine bljesak nekih slika pred očima i opet se sve vrati ..tvoj pogled poluzatvorenih očiju , usne koje me ljube i dobro znana pjesma ..
..nekako u isto vrijeme donio si mi sreću i patnju ..ali obično uvijek bude tako u životu ..uvijek postoji onaj koji dobija i onaj koji gubi ..
..izgubljena u moru emocija i misli iznova postavljam pitanje „da li je vrijedilo“?..
Voljela bih reći da si ti taj ali neću ,neću jer to ne znam ..
Ne mogu reći ni da sam te čekala cijeli svoj život jer lagala bi ..
Mogu ti reči ono što zaista iskreno vjerujem ..divan si ..na neki čudan način mene si divan ..toliko drugačiji od svih koje znam da se opet iznova pitam je li moguće da postoji netko kao ti .
Ja još nikad nisam srela osobu koja bi me mogla popratiti u nastojanju da se ne držim glupih principa ..da ne krenem za svojim osjećajima..ako sam i srela nisu me zanimali ..ti si bio prvi ..Ne volim ziheraše ..
Zato te toliko očajno želim zadržati bezuvjetno u auto biografiji svog života ..koju ionako nikad neću pisati ..u svojim tajnama koje ionako nikad nitko neće otključati ..
Voljela bih ti ponekad odgovoriti „brutalno „onako kako samo ti znaš ,stavljajući sebe u bilo koji „plan“..u tvoje misli ..život ..voljela bih ti pojasniti što me kod tebe toliko rasulo…
I znaj ..samo „kukavice“ vuku vodu na svoj mlin ..ne želim biti takva ..želim da si ti sretan ..
Ali uvijek će postojati ona tamo 199¬0_ ta kada sam ja bila sretna .. i sada ova već prošla 2015¬_ta gdje si ti„postojao „ u posebnom smislu tog glagola ..
Uvijek sam milsila da nikad neću zavidjeti nikome ..i nikada nisam ..uvijek sam bila svoja …sve dok nisam čula tvoju istinu ..
Želim samo da znaš da ipak postoji netko tko može svake minute.. dvije minute misliti na tebe ..a to je tako pune ,ne zato što je „duplo“, nego zato što je iskreno ..
REPRIZA
..kako već danima pokušavam riješiti disbalans između razuma i emocija odlučila sam uzeti malo vremena i u mislima vratiti film unazad ..iako mi je radnja filma manje-više bila poznata, sad kad gledam reprizu ,kad su svi podaci procesuirani ipak ŠOK…naslov filma „Primjer emotivnog idiotizma by Me“ . .
..ako sad krenem analizirati kako i zašto ,vrlo je vjerojatno da ću pasti u zamku ..zato neću raditi analize …poanta je izvućena...a gle ,ono što je učinjeno je učinjeno !!. naravno da bi rado u filmu promijenila dio scenarija ali nažalost sad više ne mogu …
..ne pišem to iz patetike u kojoj “nada umire posljednja“ pišem jer osjećam da možda ipak za KRAJ filma još nije kasno ..samo što u nastavku priče koja (ne)slijedi ne želim više glavnu ulogu...
..i da budalooo , neki „krivi potezi“ su ipak bili samo slučajni!!!
TUĐE LICE
Voljela bih vrisnuti glasno kako bi čuo moj krik …ali ne pomaže , ne uspijevam , glas ostaje naslonjen na rub usana …
I opet se pitam po tko zna koji put ;“Zašto mi još uvijek dolaziš u misli“ ?
Rekla sam ti ;Ne želim te u svojoj glavi !
Drhtim , ruke mi se tresu i onda se umirim i puštam te da vidim dokle ćeš ići ..dala sam ti potpunu kontrolu nad sobom ..u tvojim rukama sam samo lutka na koncima kojom ti upravljaš ..
Crpim i posljednji atom snage kako bi u tebi prepoznala prijatelja,ali neee…ne uspijevam ..
..svaki moj poraz tebi daje snagu, i svakim novim danom ti si sve jači, dok snaga u meni polako kopni ..
..i onda se sjetim maske, i trudim se da ovu ulogu koju mi je život nametnuo odigram do savršenstva ,mijenjam kostime , isprobavam i namještam grimase i na kraju čekam aplauz ..potvrdu odlično odigrane uloge ..
Samo tako mogu da se približim tebi ..budem ona osoba kakvu bi volio imati kraj sebe ..osoba 1000 lica koja prema tvojim potrebama mijenja svoja lica ..
Samo takva sam ti slična, a ti nemaš pojma koliko si TI meni stran !
srijeda, 13.01.2016.
..sve bih dala da sam drugačija ..neranjiva..bez tog senzibiliteta koji je ponekad toliko tužan u svojoj iskrenosti...da boli.... Tu noć sam legla i razmišljala i u biti kako za sve u životu postoji "anex"...tako mora postojati i za moju želju...
U zadnje vrijeme kao da sam se izgubila u nekom paralelnom Univerzumu…ovo nisam ja ..
Lice koje gledam u ogledalu nije moje…
Govorim sebi ;pokreni se više ! …digni guzicu i kreni naprijed …
Pokušavam se uvjeriti da trenutni poraz nije posljedica mojeg duševnog stanja ,pokušavam ga prezentirati kao mali neuspjeh iz kojeg ću izvući lekciju ,iako znam da nije tako i da zavaravam samu sebe ..
Mogu li naći snage da priznam poraz ..da priznam da nisam uspjela ..mogu li biti toliko jaka i naći kompromis sa srcem ?
I opet se iznova pitam ;“Tko si ti da upravljaš mojim životom“?..ali ne pronalazim riječi kojima bih mogla odgovoriti, dok se po tko zna koji put borim sama sa svojim nemirima koji me progone iz dana u dan ,iz noći u noć ….
Grlo mi se steže,ruke drhte,a pogled postaje ukočen i proziran jer tonem.Tonem u moru svoga straha i svega onoga što ne priznajem i od čega bježim.
Čudno je to kako te svakim novim danom sve više nemam,a svakim novim danom sam sve više tvoja ..
U vrtlogu emocija, otkrila sam da sam još uvijek daleko u prošlosti ,zamaskirana nekakvim impulzivno donjetim odlukama…..
I više ne znam na koju stranu da okrenem jer kako god da okrenem uvijek na isto dođe..
…baš me nešto „puca“ inspiracija ..netko bi rekao Shakespeare sindrom ...
..mislim kad se boriš protiv Kafke 
Za početak „sve što kažeš, to si ti“ ..
..teško je pogledati sebe objektivno i teško je izaći iz nekih svojih obrazaca, ali naučila sam da proporcionalno kako se smanjuje ego raste biće ..biće, vrijedno ,voljeno i dostojno poštovanja ..
..kad napraviš spisak svojih kvaliteta,vrijednosti ,umijeća i vještina jasnije možeš sagledati svoje vrijednosti i podići nivo samopouzdanja …isto vrijedi i za „ružne navike“ samo u suprotnom kontekstu.. opusti se i diši punim plućima ..dišem punim plućima ali *hebate život je uvijek neka borba ,u životu uvijek ima „neprijatelja“koje treba poraziti , pobijediti i pretvoriti u obožavatelja ;-)
..ponekad se teško nositi sa predrasudama jer te obično ljudi uzimaju „zdravo za gotovo“ vođeni nekim glupavim stereotipom ..ali , lako shvatiti nekoga , lako se približiti nekome , lako dobiti nekoga i na kraju lako voljeti nekoga NIJE IZAZOV…za to nam nisu potrebna naučna istraživanja;-)
..okrenuti i zatvoriti stranicu u bilježnici možeš samo ako je list ispisan do kraja ..površnost mi je uvijek išla na živce kao i površni ljudi ..ali to je opet stvar karaktera….neću dalje u analizu ,nije danas taj dan…
…tako je jednostavno naći ključ …
Oznake: ljubav
