TUĐE LICE
Voljela bih vrisnuti glasno kako bi čuo moj krik …ali ne pomaže , ne uspijevam , glas ostaje naslonjen na rub usana …
I opet se pitam po tko zna koji put ;“Zašto mi još uvijek dolaziš u misli“ ?
Rekla sam ti ;Ne želim te u svojoj glavi !
Drhtim , ruke mi se tresu i onda se umirim i puštam te da vidim dokle ćeš ići ..dala sam ti potpunu kontrolu nad sobom ..u tvojim rukama sam samo lutka na koncima kojom ti upravljaš ..
Crpim i posljednji atom snage kako bi u tebi prepoznala prijatelja,ali neee…ne uspijevam ..
..svaki moj poraz tebi daje snagu, i svakim novim danom ti si sve jači, dok snaga u meni polako kopni ..
..i onda se sjetim maske, i trudim se da ovu ulogu koju mi je život nametnuo odigram do savršenstva ,mijenjam kostime , isprobavam i namještam grimase i na kraju čekam aplauz ..potvrdu odlično odigrane uloge ..
Samo tako mogu da se približim tebi ..budem ona osoba kakvu bi volio imati kraj sebe ..osoba 1000 lica koja prema tvojim potrebama mijenja svoja lica ..
Samo takva sam ti slična, a ti nemaš pojma koliko si TI meni stran !
Post je objavljen 14.01.2016. u 08:02 sati.