......................
Na prvom mjestu je ambicioznost, bez koje čovjek ne bi bio ono što je, pa je tako najveći ideal šiljoguzu izraslom iz kamenja , nahraniti guzicu, staviti kravatu i postati činovničić koji će, snebivajući se pod skupim odjelom i novim žuljavim cipelama, srkati juhu u elitnom društvu, ne razlikujući pri tom žlicu od vilice ,i pisoar od umivaonika. Stavljat će nove zube da bi se bolje smijao, učit će strani jezik i gledat će samo sebe na TV ekranu.
Slijedeća osobina je fleksibilnost, gdje ovdašnji uspravljeni primjerci, za razliku od tvrdog tla i stamenih bukvi, veoma dobro savijaju leđa u svim pravcima u čemu ih ne mogu omesti ni lumbargo ni reuma, tako da su ,kao stvoreni ,da na brojnim telešopovima reklamiraju razne antireumatske kreme i preparate.
Jedna od važnijih osobina ovdašnjeg čovjeka je i smisao za ekonomiju, odnosno , za biznis. Pa tako svaki ovdašnji uspravljeni primjerak vrlo dobro zna da novac na kantaru uvijek preteže neku tamo čast ili riječ, koje su amorfne i neopipljive i o kojim možeš blebetati po cijeli dan, a da ništa ne kažeš.
Istovremeno oni su i vrsni trgovci dokazujući iz dana u dan kako sve ima svoju cijenu, prodajući svinje, žito, stanove, kumove, prijatelje i sl. Ovdašnji čovjek vrijedi za veoma inteligentnog jer se zna napraviti glupim kad treba, a istovremeno je i vrlo glup jer svoju inteligenciju ne zna koristiti. Pošto je genetski najsličniji kamenu i bukvi, ovdašnji primjerak vrijedi za čovjeka tvrde glave i tvrde namisli, koju ni druga tvrđa glava ne može pokolebati, već je može samo prituljiti, ali nikad u potpunosti ugasiti.
Uspravljeni primjerci izuzetnu pažnju poklanjaju vlastitoj duhovitosti i trude se iz dana u dan razvijati u brojnim zgodama. Tu im je svima omiljena situacija kada nalete na nekoga tko misli i radi mimo svijeta, pa se nemilosrdnom sprdnjom i podsmjehom obruše na njega, koji se ne obazire i dalje vesla uz struju, čime izaziva kod provokatora zajedljivost i zavist kao bitne osobine ovdašnjeg uspravljenog primjerka.
Važna osobina uspravljene vrste je raspoznavanje i razlikovanje sebe i sebi sličnih od drugih primjeraka, gdje se postavljaju jasne granice između, i gdje se javlja mržnja, koja prestaje biti osjećanje i postaje načinom života. Kriteriji za podjele su da li je netko prav ili kriv, ljubičast ili žut, stari ili novi i sl. Dijelimo se i škrgućemo u transu jako ,da zubi pucaju, željni krvi i skalpova. Kao gladni vuci se njušimo, režimo, nasrćemo i krvimo samo zato jer je jednom glava okrugla, a drugom uglata, jer nosimo različite dresove i jer smo ubijeđeni da ljubimci našeg kluba bolje od drugih napucavaju loptu u kukuruz. Jeb'o nas nogomet.
Na kraju bi trebalo odgovoriti na pitanje iz naslova, ali autor nema pojma kako to učiniti i stoga će manirom pravog neznalice pokušati odvuči vam pažnju zašećerenim krajem u kome će puno reći, a ništa kazati. Reći će vam kako je već svatko od nas čovjek, a opet nije, kako nam fali ono malo zbog čega se valjda i živi.
Ili će vam ipak reći istinu... nema čovjeka. Taj se još nije rodio.>
C/P 6yka.com
Meni osobno vrlo interesantno razmišljanje.
30.05.2006. u 05:33 | K | 6 | P | # | ^
