Kako se postaje čovjek ?
U zabludi su svi koji misle da se poslije svečanog čina presijecanja pupčane vrpce postaje čovjek. Učovječiti, začovječiti ili iščovječiti se je teški, dugotrajni i katkad mučni posao. Ponekad taj proces čovječenja traje godinama ili katkad udari po glavi preko noći, a često se nikad i ne dogodi. Tako se mnogi upokoje, a da nikad čovjekom ne postanu. Razlog tome su brojne životne stranputice koje često odvode pripadnike uspravljene vrste u pogrešnim pravcima, pa isti skončavaju uglavnom kao svinje, majmuni, konji, krave, ovce i sl, a samo mali broj njih kao čovjek. Mnogi će reći da je svejedno što smo. Bili svinje ili ljudi, na kraju nam svima iz dupeta izraste trava. A ako je zaista tako, zašto se onda ne rađamo kako bismo rovali zemlju i pasli travu, već da besjedimo i domišljamo? Bog će ga znati. Muški primjerak svoje malo stvorenje obično naziva kuronjom ili pišuljom, u zavisnosti što bebica osim kake, ima u pelenama. Ženski primjerci ne obraćaju pažnju na takve trivijalne stvari, već koriste arsenal naziva poput: zlato, sreća, med, šećer, sunce, itd.
Budući čovjek je na početku malo, slatko, bebelo i ružičasto stvorenje koje zaokuplja pažnju svih ukućana i gostiju koji defiliraju kroz kuću, a ako pažnja na trenutke izostane, onda se svojim glasovnim mogućnostima trudi ponovno ju privuči.
Kako bebi rastu zubi, tako i ona vremenom od malog slatkog stvorenja izrasta u radoznalo, ljubopitljivo i na trenutke veoma brutalno dijete koje ima tendenciju postati neurolog, jer stalno ispipava izdržljivost nervnog sistema roditelja i okoline penjanjem po namještaju, postavljanjem neugodnih pitanja, odgrizanjem prstiju gostima ili razdraganim davljenjem kućnih ljubimaca.
Kako jedni zubi ispadaju, zamjenjuju ih novi, a budući čovjek dolazi do nove faze u životu-škole. Škola je stare ljude uvijek asocirala na nešto zlo i činilo im se da je lakše poginuti ili pobjeći pred neprijateljskom vojskom, nego se zatvoriti između četiri zida i buljiti u zelenu plohu sa mliječnobijelim flekama. Tako su i male čigre, vjetru nalik, skučene u klupama i nemirnog pogleda ponavljali za tetom u kariranoj suknji glasove i pjesme, nestrpljivi udahnuti život lopti ostavljenoj u hladu jabuke u školskom dvorištu. Poslije jedne škole dolazila je i druga, pa treća i tako u beskraj, a budući čovjek je odrastao prvo u pubertetsku kreaturu, koja je postepeno prelazila u skladnu grčku statuu odraslog primjerka uspravljene vrste.
Odrasli primjerak bio je prepun osobina i vrlina nataloženih kroz život, a koji su ga po vlastitom tumačenju činile čovjekom. /nastavlja se /
29.05.2006. u 06:01 | K | 10 | P | # | ^
