¤NEVIDLJIVE DUŠE ¤
Svoje srce držim u noći kao kocku čokolade na krvavom dlanu. Ali dlan se zagrijava i krv napokon obitava u elipsi, kruži, dotiče planete koje sam sanjao. Sam sam. Moram li ti to jasnije reći. Prolazak kraj lokvice u kojoj je netko slomio noćni neboder, miris iz pekare, studenti , jeftino vino po džepovima i smijeh. Na granici grča, nešto što pristaje na mene u ovom trenutku mogu nazvati svojim životom.
Držim se svoje nevidljivosti. Tako zahvaćam prostor u koji mi je nemoguće otputovati na drugi način. Svoje sam želje ostavio u slici, u imenu, sad sam nevidljiv, to su koraci koji ne remete snijeg. Više nego išta teško mi je u to povjerovati. Modrice našeg trodnevnog susreta mijenjaju boju. Tako se, izgleda mijenja i život. Sustižu me kitovi na kraju valova, pijesak mi ulazi u oči, pjevaju ribari, kupači se tapšu po ramenima. Vrijeme, rekordi, ganutljive slike stvarnosti. S glavom u akvariju gledam na štopericu. To je za sad manje od minute. Nakon što mi se stoljećima priviđaju tvoje oči, čekam da dođeš, da me povučeš za kosu, da udahnem. To je za sad manje od minute. Taj ću, kad ti kažem, osjećaj razmazati na cijeli svoj život, kad ti kažem, držim se svoje nevidljivosti, samo je tako moguće živjeti .
Ivica Prtenjača- Sigurnije mjesto
22.05.2006. u 05:13 | K | 2 | P | # | ^
