.....and
Svako dijete, neminovno odraste (bar što se tjelesnih proporcija tiče), a gotovo svako dijete jednoga dana dobije i vlastito dijete. Tako nam se nekako cijeli život odjednom prostre pred nas kao veliko platno na kome možemo vršiti usporedbe svoga i tuđih života, svojih i tuđih grešaka. Možemo uvidjeti, da nešto za što smo, dok smo bili djeca nekome znali teško zamjerali, kasnije možemo i sami počiniti, pritisnuti nekom višom silom ili iz puke radoznalosti ili pak iz bilo kojeg razloga kojeg kao dijete nismo poznavali.
Svako dijete već kao dijete jest jedna i neponovljiva jedinka sa svojim osobnim i osobenim shvaćanjima. Svijet jednog djeteta je nerijetko veoma skučen i nalazi se na putu od kuće do škole, od kuće do bake i djeda ili neke rodbine, a ponekad se dogodi "veliki događaj" koji sve ukućane napravi nervoznima. Danas ga nazivaju odlazak u "šoping".
I sami smo svjedoci da se iz djetinjstva savršeno sjećamo upravo nekih minornih (s ovog današnjeg aspekta gledano), nevažnih stvari. Djevojke, žene će se vrlo često sjećati nekih cipela. Da li onih koje su nam bile drage, ili onih koje smo željele gledajući ih u izlogu, ali su nam kupili sasvim druge, ili pak maminih s vjenčanja u kojima smo teturale po stanu maštajući o tome kako ćemo i same jednom imati baš takve ... Da, zasigurno je tako. Ali to su samo točke u sjećanjima.
Toplo preporucam -Julijana Matanović- Zašto sam vam lagala
10.05.2006. u 13:21 | K | 4 | P | # | ^
