Samo da prođe i taj dan
03.12.2020.
Sve više i više se bliži taj dan iliti datum kad sam prvi put napisala post 17.12.2006. ali ujedno to je i datum (igra sudbine?) kad sam doživjela tragediju u obitelji. Mogli bi o tome puno raspravljati a nikad ne bi došli do rješenja. Tako je kako je, prošlost se ne može promijeniti niti ne možemo utjecati na sudbinu, naravno, ako zaista i postoji.
Od tog datuma za mene Božić više ne znači isto kao i prije. Samo želim da što prije prođe. Uvijek sam bila uvjerenja da pakao ne postoji, bar ne u smislu kako ga tumači vjera. Pakao jedino može postojati na ovom svijetu, kao i sam raj...to je moje skromno mišljenje.
A što postoji nakon smrti? Nemam pojma ali sklona sam mišljenju, pa čak uvjerenju da smrt nije kraj već početak nekog novog postojanja. Uostalom zakon fizike o neuništivoj energiji potvrđuje moje mišljenje. Jednog dana svi ćemo saznati pravu istinu ama baš o svemu ali nećemo je moći prenositi. A do tada, nastojmo živjeti kao ljudi vrijedni života, pažnje i ponajviše ljubavi.
