Divne uspomene
25.03.2020.
Nekad davno kad još korone nije bilo moja najuža obitelj (20 ljudi) odlučili smo provesti odmor u kući koja je inače bila namijenjena za tu svrhu u svakom poduzeću i to vrlo jeftino. Nalazila se na divnom mjestu okružena šumom i blizu rijeke.
Na raspolaganje nam je bilo sve od kuhinjskih i ostalih nužnih potrepština pa sve do društvenih igra, čak smo imali i kanu na raspolaganju. Ispred te kuće koju mi Česi zovemo chata (hata na hrvatskom) nalazile su se i razne ljuljačke za djecu.
Dakle, moglo bi se reći da je sve bilo idealno samo što je ta hata bila namijenjena obitelji od najviše 8 članova! Nećete vjerovati ali nas 20-ak svi smo se smjestili u nju. Kako?
Moja najmlađa kćerka i nećakinja koje su imale oko godine dana spavali su u velikim ladicama ispod jednog većeg kreveta. Neki su spavali na podu, na spojenim foteljama, u kadi...uglavnom, svi smo se uspjeli strpati u tu kuću i naspavati se.
Sjećam se da se u dućan moralo ploviti kanuom, samo po sebi to nije bio problem. Veslali smo ludo ali nikud nismo stizali, onda smo shvatili u čemu je problem - bilo nas je previše u kanuu. Pa smo lijepo izbacili dva člana posade u rijeku da bi otplivali na obalu a mi mogli nastavili dalje ploviti.
Jasno, smijeha nikad nije nedostajalo pa ipak smo skoro svi bili Česi. Glavni u svemu tome smo bile ja i moja starija sestra s naglaskom na JA heheheh.
Uopće nije bilo čudno da su jutra bila uvijek jako bučna jer su pronalazili, naši dragi članovi obitelju, u krevetu kuhače, vilice, žlice pa čak i lončiće itd. Nije mi samo jasno zašto su svi odmah sumnjali na mene?
Bez obzira na sve, bili su to predivni dani kojih ćemo se uvijek sjećati i rado ih prepričavati valjda već po stoti put hehehehe.
