Strah od p(l)etenja iliti štrikanja
21.02.2020.
Otkada sam došla u Hrvatsku, neprestano sam čula rasprave o tome kako su školarci preopterećeni nastavnim programom pa samim time i razna obećanja kako će se to uskoro promijeniti. Naravno, ništa od toga ili su učinjeni vrlo mali koraci u vezi toga.
Takve misli dovele su me do toga da se prisjetim svog pohađanja osnovne škole. Dobro se sjećam na pr. predmeta domaćinstva gdje smo učili kuhati, šivati pa čak i štrikati i još puno toga. Naravno, prvi moj rad je bio jedan najobičniji šal na kojeg sam bila jakoooo ponosna.
OK svako vrijeme ima svoje potrebe, hoću reći danas skoro pa nije potrebno da netko štrika (osim iz zabave) jer se jeftino može nabaviti takva garderoba ali što se tiče šivanja i kuhanja, bome to bi bilo korisno da se uči u školama.
Dok smo mi curice učile sve te nabrojene predmete, dečki si učili osnovne radnje s alatima. Kako popraviti ili zašarafiti pipu, kako složiti na pr. najobičniju stolicu, kućicu za ptičice itd. Dakle, isto sve potrebno.
Znalo je biti zgodno kad smo mi djevojke častile dečke iz razreda finim ručkom ili kolačima a oni nam poklanjali svakakve rezbarije i uratke od drveta za nas. Bila su to lijepa vremena i vrlo korisna.
Danas? Hm, znate i sami kako je, zar ne? Evo jedan primjer ovog školskog ludila. Sasvim je normalno da apsolutno svi đaci iz razreda moraju platiti instrukcije iz matematike!!!
Helouuuuu!!! Jasno mi je da je drugačije i naprednije vrijeme, pa bila sam učiteljica, ali to što danas djeca uče u Hrvatskoj to je ravno paranormalnom!
