Mjesec, taj nebeski voajer...
25.11.2019.
Ležim u toplom krevetu, sobicu obasjava sjaj nebeskog putnika koji kao da mi namiguje i tjera da izvedem erotsku predstavu samo za njega. Nestrpljiv je, ne volim to ali svaka mu čast, uspio je.
Razotkrivam se jer osjećam kako moje tijelo plamti sve više i više. Moram se rashladiti, bojim se - izgorjet ću! Kocka leda će mi pomoći a ti, bestidan voajeru, gledaj sad igru moju.
Osjećam hladne kapi na svom vrućem tijelu, migoljim se k'o zmija koja mira nema jer tu je blizu žrtva njena. A Mjesec, zavodnik nebeski, uzbuđeno me gleda i čeka kad ću sebe zadovoljiti.
Bradavice mi krute kako od leda ali još više od uzbuđenja. Zabacujem glavu u svileni jastuk i otvaram usta jer sve više zraka mi treba. Dahćem, drhtim - Mjesec mi se podmuklo smije - zna da ću uskoro vrhunac doživjeti.
Ostaci kocke leda tope se među mojim grudima, kližu niz moj pupak sve do Venerinog brijega. Koja ljepota, koji krasan doživljaj osjetiti dlan na mojim vrelim usminama.
Izazivam Mjesec, tog lukavog voajera, da poželi biti kapljica rastopljenog leda među mojim mirisnim laticama cvijeća. Sad ću, strpi se malo, doživjeti ono do čega ti je stalo.
Navire, sve više i jače...grčim se strašću opijena. Ne čujem, ne vidim samo osjećam taj vrhunac divni krikom i dubokim uzdisajima obilježeni. Nestaje, polako odlazi taj osjećaj nebeski...tonem u san. Zbogom Mjeseče, jesi zadovoljan?
