Điha, điha konjiću...

21.11.2019.

Već ste me vidjeli kako ponosno sjedim na konju ali nemate pojma kako se sve odvijalo. Na njega sam se lako popela ali druga priča bila je dok sam silazila s njega. No, da ne dužim, pogledajte sami.

Počelo je ovako:



Dragi se ponudio pomoći (kao i uvijek):


U jednom trenutku je požalio:


Trudio se svom snagom:


Mučenički je trpio ali na kraju jedva je izdržao:


Napokon je bio oslobođen svih boli:


Nisam znala da nas sestra snima:


P.S: Obratite pažnju na njegovu bolnu grimasu na 5-oj slici odozgo hehehehehe (sram me bilo!)...

h v a l a___n a___p o s j e t i

komentiraj_ako_se_usudiš (107) & ispiši & #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.