Jednom davno (ovo počinje k'o bajka hehehehe) hodajući Vlaškom na posao, odjednom se stvorio ispred mene pravi pravcati crnac i dok sam zbunjeno stajala ispred njega on mi na lošem hrvatskom rekao: "Ti biti moja žena, tebe ja tražio..." - ništa mi nije bilo jasno samo sam se počela bedasto smijati ali ipak sam prihvatila njegov poziv na kavu u obližnjem kafiću.

Po prirodi sam jako radoznala kao mačka i čak mi se čini da imam i 9 života koliko i ona jer ponekad toliko riskiram da je čudo što sam još tu. Baš me zanimalo kako će mi objasniti tu svoju krajnje čudnu izjavu. Tu sam se strašno za'ebala!

Malo da skratim, uglavnom objasnio mi je da je cijeli život zamišljao svoju suprugu izgledom poput mene. Da od nedavno u Zagrebu studira medicinu, te da je iz bogate obitelji. Uzbuđeno i s velikom sigurnošću tvrdio je da nas je sudbina spojila. Osjećala sam se kao u nekom filmu hehehehehe. Ja sam se uglavnom i dalje bedasto smješkala i nastojala sam mu objasniti da se vara jer sam već udata. Međutim, on to uopće nije shvaćao ozbiljno.

Što je bilo dalje? Ovo. Pošto sam je tim putem svakodnevno odlazila na posao znali smo se sresti...u tramvaju, na ulici. Lako je bilo u tramvaju jer sam mu znala pobjeći ali na ulici je već bilo "malo" problema. On je jednostavno zahtijevao od mene da se rastanem i da se udam za njega jer sudbina tako odredila!!!

Ponekad je bilo smiješno kako sam zbog njega bježala iz tramvaja...iz jednog vagona u drugi pa silazak dolje itd. On je to toliko ozbiljno shvatio da sam se već počela ozbiljno plašiti. Čak je znao vikati za mnom da sam mu obećala brak itd. To je tako trajalo jedno pola godine sve dok nisam promijenila turu prema poslu.

Zaključak: Ne ići sa strancem na kavu i smanjiti radoznalost!