Fikcija jedne pjesnikinje
MOJA TIŠINA
I slutim tvoju tišinu
I zamišljam tvoju daljinu
I znam tvoj beskraj
Šutim
I moja krivnja zastajkuje na tren
Doziva te
A kiša vlaži usne moje
I ruke
A blato veže kosu moju
I sniva
Pusti tamu
da nas
zagrli i odvede u samoću
bola bez predaje
i slutim i znam
zamišljam
snivam
I šutim