Fikcija jedne pjesnikinje
Možda............................
Dok ljetna kiša,
Lomi svoje kapi.........
I srebrne niti moće staklo,
Žedno........
I munja žuta,
Slomi rebro,
Na nježnom sparnom,
Nesretnom zraku.............
Možda sam te voljela,
Ma znam da jesam,
Tada............
I kad kad si ti mene,
Znam........
Ipak,
Ovo među nama,
Isuviše je stvarno,
Da bi bila ljubav,
Sad je sam san.........
U ljetnoj tami
Mokro staklo,
Zvjezdano nebo..........
I sječanja,
Koja samo povremeno nalikuju
..............................Ljubavi.........
Možda jedom,
Smo bili jedno........
Ali samo možda,
Jer neznam........
Ili znam.......
Psssssssssssssssst.........
Ne govori ,
Samo sluti.............
Uvijek nam ostaju aluzije i sječanja........
I kraj.........
DAN ZA UMIRANJE
Danas je prekrasan dan ,
Kao stvoren za umiranje.
Danas je dan za kukavice,
Miris s okusom djevice ,
Širi se oko nas kao zrak.
Zatočenici vlastitih mogućnosti ,
Opredjeljujem se za tišinu.
Danas je prekrasan dan,
Kao stvoren za umiranje.
Danas je dan za nesretne ,
Za one koji traže sebe ,
U tebi , u meni , u nama .
Danas je dan za oslobođenje ,
Kad se zatvaramo u kutije ,
I šutimo ,
Gledamo , a ne vidimo ,
Hodamo i plaćemo .
I nestajemo .
Danas je prekrasan dan ,
Kao stvoren za umiranje ,
Ili možda život ?
Tko zna ?
Opredjeljujem se za tišinu ,
I osluškujem glas u nutrini ,
Moje , tvoje, naše svijesti........
SAVEZ IDEALISTA U KOMUNI PATERHIJALISTA
I skupiše masu ,
I daju im vođu ,
Utopijsku revolucionarnost ,
I kontraste načela ,
Nazvaše komunom ,
I nastaviše obmanom .
Razlijegala se dolinom ,
Neznaš što glasnije ,
Dal oluja il topništvo jako ,
Miris baruta ,
Izgorjelih dječaka .
I nastaviše molitvom ,
Svečenik daje blagoslov ,
Za masovnu pogibiju ,
Pod krinkom iluzije ,
Stvara nove analogije.
A onda prođe i to ,
Vođa se povuće u skupe odaje ,
Osta pusta masa ,
Na vručem asfaltu straha ,
Mnoštvo neoplakanih sinova ,
Negdje daleko od svojih majka .
Utopija se rasprši ,
Vjera se zatomi ,
A ne tako davno zvala se komuna ,
Eksperimentalnih gladijatora ,
Pod imenom :
Savez idealista u komuni paterhijalista ,
Osta ugušena , ugušena……..
MONOLOG PREVARENE ŽENE
Ma , šta to pričaš ,
To su gluposti ,
Ne postoji ništa između ,
Stvarnosti i tebe.
Ti si samo mali leptir ,
Koji slijeće na cviječe ,
I hrani se medom , mlijekom .
Ne , i to je laž .
Skriven u nutrini svoje farse ,
Ti si samo ,
Mali čovjek ,
Koji se cijeli život provlaći ,
Kroz priče svoga tate .
Da , to si ti .
Sve ostalo je šupljikava tkanina ,
Otvoren prozor , propuh ,
Jer smisao pronalaziš u avanturi ,
I to opravdavaš vremenom .
Tebi je uvijek ,
Krivo vrijeme ,
Krivo mjesto ,
Krivi ljudi ,
Bla – bla.
I svaka tvoja nova riječ ,
U meni stvara gađenje ,
Pusti , šuti ,
Jer ionako je sve gotovo .
Dovoljno smo se povrijedili .
Jednog jutra češ se pogledati ,
U ogledalu i shvatiti ,
Ali znam ,
I to će kratko potrajati.
