...antipušačka histerija...
...Orkestrirano, iz svih medijskih oružja, otvorena je hajka na pušače i pušačice svih fela. Kampanja je nemilosrdna, pušači su glavni problem ovog našeg društva, uzrok svih naših nevolja i treba ih istrijebiti svim sredstvima. Tako smo npr. mogli čuti iz medijskih istupa našeg zdravstvenog ministra, inače uspješnog liječnika, da godišnje u lijepoj našoj umire 10000 ljudi od pušenja te još 3000 od pasivnog pušenja! Ideeš, pošto uvaženi ministar nije naveo izvor takvih podataka, a brojka mi se učinila i više nego proizvoljnom, pokušao sam na netu pronaći relevantne podatke...
...Prvo, na 50378 umrlih, konstatirati da ih je 13000 umrlo od pušenja je jednostavno blesavo. Kad bi tome bilo tako, odavno bi duhan bio u istoj grupi sa heroinom. Drugo, po istom izvoru statističkih podataka, pušačica ima otprilike za trećinu manje nego pušača. Kao što se vidi, broj umrlih muškaraca i žena je gotovo isti pa "teorija 13000" nikako ne drži vodu. Treće i najzanimljivije, pušenje se u statističkom izvještaju uopće ne spominje kao uzročnik smrti. Zašto je tome tako? Pa zbog toga jer se pušenje kao isključivi i pouzdani uzročnik ne može pouzdano identificirati! Tko misli da može, neka izvoli to napisati i potpisati se ispod.
I sad, moje pitanje je, ima li gospodin ministar pravo plasirati u javnost izmišljene statističke podatke, ima li pravo obmanjivati javnost i koji su možebitni razlozi takvog postupanja. E pa tu sad dolazimo do pravog motiva za antipušačku histeriju, zove se lova! Zadržati naviknuti lifestyle naših političara i utažiti njihovu vlastelinsku potrebu za lovom nije više jednostavno. Kako je ekonomija manje više u banani tako se i oni moraju prilagoditi trenutku. Više ne možeš jednostavno mažnjavati lovu nego je sad potrebno malo napregnuti mozak da bi se maštovito dohodovnima uzela lova i potrpala u njihove nedohodovne džepove.
...Kaže štovani ministar, da pušači opterećuju zdravstvo velikim troškom i da neka izvole to platiti! Dobro, to može još i proći, al idemo onda staviti sve karte na stol.
Prvo, pretile osobe. Zake bih ja morao plaćati premosnice za ljude koji se za stolom ne znaju kontrolirati. Ako se mogu neumjereno prežderavati u krmetini i ostalim delicijama, neka izvole platiti i posljedice. Nek fino ministar zdravstva otkotrlja ministra financija na vagu i naplati mu dodatni porez za zdravstvo, 5Kn po kili preko normale žive vage. Evo odmah love ko kenje...
Idemo dalje, skijaši! Nemam ništ protiv da se hoštaplira svake zime po elitnim europskim skijalištima ali škvadra nek prvo uplati za svoje lomove kosti i ligamenata. I nema za njih plaćenog bolovanja, nemreš iz fotelje skočit na skije, potrgat se pripit na prvoj nizbrdici i onda da mi ostali, koji pazimo na sebe, plaćamo hoštaplere da se doma izležavaju u gipsu...
Alkoholičari, s njima treba zbilja nemilosrdno. Pijani skrše sebe i druge, nabiju svakim pijanstvom ovome društvu troškove do bola i još traže da im mi normalni plaćamo transplantaciju jetre! Pa zbilja nisu normalni! Pij pa plati ili krepaj, nema milosti, za njih samo prirodna selekcija!
Kojekakvi "sportaši", banđiđamping, penjanje i slično. Zake bi mi normalni morali snositi troškove njihovih egzibicija sa vlastitim tijelom, namještanje pršljenova, operacija kičme, grijanja, terapije i invalidsku penziju! Praviš se važan pa izvoliš snositi i posljedice, koturaj se po cesti u drvenim kolicima i sa lončekom u ruci prosi kovanice!
I tako dalje, skupinu po skupinu, svima treba uzet novce tko se sam ne čuva. Što se podrazumijeva pod čuvanjem će naravno, pismeno propisati ministar zdravstva prema tradicionalnim domoljubnim hrvatskim kriterijima dalmatinske zagore. I takve mjere nemaju alternative!
Ako se tako ne bi postupalo, netko bi mogao počet čeprkat po putovima novca u zdravstvu. Mogao bi npr. postavit pitanje zašto se dobavljačima lijekova plaća za godinu dana ako korisnici zdravstva uplaćuju lovu svaki mjesec, redovito. Moglo bi se postavit pitanje zašto je dobavljač zbog toga prisiljen višestruko podići cijenu aspirina jer nema pojma u kojoj godini će mu isporučeno platiti. Mogao bi netko pitati zašto kod nas neki lijek koji život znači košta 800+ Kn, a u Sloveniji, u apotekarnici 370Kn. Mogao bi se zapitati koliko nas košta administracija u zdravstvu ili još opasnije, koja je uopće svrha svih tih pustih zaposlenih rodjaka i prijatelja...
|