Duhovni valcer
Autor slike : meni nepoznat
U najljepše boje okitila si dušu
Za duhovni valcer ti polako se spremaš
Mada sa svih strana
Čudni vjetrovi pušu,
A tebi se čini kao da drijemaš.
To prijelazno je stanje
Kad duša se kreće
Ka novim prostranstvima
Svih duginih boja
Energiju tuge briše energija sreće
Na koraku te svakom prati
Anđeoska duša moja.
Jer nas dvoje smo Jedno
Ili možda troje?
Možda nas je oduvijek bezbrojan tijek?
Kad u Jednom sljubljene su
Sve postojeće boje
Svaka je od njih za neku ranu lijek.
Jer prohodati stazom gdje trnje raste
Penjati se strmom liticom života
Čeznuti za krilima što imaju ih laste,
Zar u tome ne leži sva skrivena ljepota?
Tko zna koliko staza je pred nama
Svaka od njih vodi nas ka istome cilju
Znakovi su pored tebe
Od njih skriva se i tama
Kad spoznaja zabljesne,
Korakom malim savladavaš milju.
I još milijun puta toliko,
Kroz milijun udaljenih mjesta
Gdje usputna rana, možda je i česta,
Samo što te više toliko ne boli
Jer sad znaš da melem tu je
Na njoj više nema soli.
Kad njeguješ drugo biće, iscijeljuješ sebe,
Toliko jednostavno, a u zaboravu leži!
Dodir kad ponudiš, Ja dopirem do tebe
A čovjek današnjice od toga se ježi.
Najljepšim si bojama ispunila sebe
Za duhovni valcer spremna si mila,
Na koraku svakom Ja sam uz tebe
Udaljenost nikada manja nije bila.
|