Obasipaš me darovima
Autor slike : meni nepoznat
Obasipaš me darovima, prostirka si moja
Po kojoj koračam kao po vodi
Govoriš mi kako ja Svjetlost sam Tvoja,
A duša jedrenjak oceanom što brodi.
Osluškujem…
Čujem…
Prepoznajem glas
Koji je oduvijek u dušu utisnut,
Koliko je puta on meni bio spas
Kad od straha riječ nisam mogla pisnut.
Ponekada grmiš…
Oluje si zvuk…
U meni tada popucaju ustajale brane
Nakon teške grmljavine zavlada muk
Na sekundu, pričinja se, cijeli Svemir stane.
I baš taj trenutak
Buđenje si moje...
U kojemu koračam kao po trnju,
Govoriš mi kako Svjetlo sam Tvoje
A duša meki kruh, još uvijek u zrnju.
Pokušavam osjetiti…
Svega se prisjetiti…
A Ti, što činiš?
Obasipaš me darovima, prostirka si moja
Po kojoj koračam kao po vodi
Govoriš mi kako ja Svjetlost sam Tvoja,
A duša jedrenjak oceanom što brodi.
|