"Duhovni bauštelac"
Autor skulpture: meni nepoznat
Tragatelj sam vječni na stazi života
„Duhovni bauštelac“ na klimavoj skeli
U potrazi za mjestom gdje leži ljepota
Jer duša u svjetlosno ruho sad želi.
Svijet je prepun svjetlosnih raTnika
Koji teže dotaknuti dimenziju neku drugu
A svijetu treba svjetlosnih raDnika
Koji srcem osjetit će nečiju tugu.
Tako često mi na duši, prašnjavo odijelo,
I na tijelu dodir bolesnog čovjeka
Svjetlošću ga krpam, da postane cijelo,
Čini se, ovaj proces trajati će dovijeka.
Jer nisam od onih što preskaču stepenice
Pa ih vjetar gurne, dalje u visinu,
Moje putovanje, je nalik na pletenice,
Upoznati želim i najdalju dubinu.
Nije lako biti raDnik u danima ovim
Ako riječ je jedino čime se barata,
I dok duša ne osvane u dimenzijama novim
Izučiti mora još podosta zanata.
Šegrt sam svjetlosni, a od tame učim,
Gdje god se okrenem učitelj zablista
Dok sve ne iskusim i malo se pomučim,
Obojena tim iskustvom, postajem čista.
Opjevati posrtaje nije me sramota
Zagrliti tamu mene ne vrijeđa,
Jer kako ću otkriti gdje leži ljepota
Ako hodam svijetom sklopljenih vjeđa.
Tragatelj sam vječni na stazi života
„Duhovni bauštelac“ na klimavoj skeli
U potrazi za mjestom gdje leži ljepota
Duša se svjetlosnom ruhu tad veseli.
|