Ples kroz vječnost
Autor slike: meni nepoznat
Nekada sam i ja plesati znala
Pred božanskim očima
Svaki pokret duša je iscrtala
Kretnja prepuštena vječnosti
Eonima… danima… noćima…
Svaki pokret jednak udahu
Punio je dušu svjetlosnim zrncima
Sve dok se nisam prepustila strahu
Hladnoći… tuzi… bolnim trncima…
Duša je i dalje plesati stala
Po zaboravu, unutarnjoj šutnji
Na jedini način koji tad je znala
Čekajući poziv u zvjezdanoj lutnji.
I poziv je pristigao
U trenu tame ponajveće
Vrtlog s dna, ka vrhu je podigao,
Oživio svjetlosne vibracije sreće.
Plešem...
Kao što sam nekada plesati znala
Pred božanskim očima
Svaki pokret duša je iscrtala
Kretnjom kroz vječnost
Kako plesala bi eonima,
I zvjezdanim noćima…
|